Uspješnu i raznovrsnu godinu, programskim sadržajima koje je organizovao, JU Centar za kulturu je završio je izložbom slikara Raduna Marsenića. Tako je hol Doma kulture dao i umjetnički i slikarski doprinos prazničnoj atmosferi u centru grada.

Izložbu je otvorio Draško Došljak naglašavajući da je autor na platna prenio svoj doživljaj svijeta, ostajući pri tome dosledan svojoj imaginaciji i stvaralačkoj poetici.

-Marsenić pokazuje da je slikar gospodar svih stvari jer posjeduje moć da ih stvori i na platnu učini vječnim. Emociju svijeta, zemlje, kosmosa, prostora i vremena, Marsenić prenosi bojom. Njegova likovna priča, poetika, rukopis su ponekad asocijacija na pejzaž koji koketira sa apstrakcijom. Zato je njegovo slikarstvo „samo drugi način da vodi svoj dnevnik“. Da likovna poetika bude odraz vlastitih duhovnih kretanja. Atmosfera samoće i beskraja, pretočena je u tanani lirski ambijent sa naglašenim osjećajem za kolorističke vrijednosti - istakao je Došljak.

On smatra da je odabir boja način na koji Marsenić otkriva svoje kreativne i umjetničke emocije. A boje su, potvrđuje Radun, život jer nose energiju. Postoje dvije boje kojima je Marsenić odan...

- Prva je crvena boja. Užarena, vatrena, boja raskrvavljenog neba – radunovska boja. Druga je oker boja. Smirena, sjetna, hljebovna a puna sunčeve energije – marsovska boja. Tu je i „trenutak u plavom“. Zato njegove slike imaju krvotok i zato on slikama slavi život. Razlog moći ovih slka je što potiču iz unutrašnjeg raspoloženja. Naš odgovor je radoznalost kojom hoćemo da razobličimo mistiku i istinu, magijske slučajnosti i ovozemaljske tajne. Odan je Prometejskom grču traženja novoga i nepoznatoga. Nekada i dramatičnim gestom, maštom i unutrašnjim jezikom nudi nove izazove. Marsenićevi znaci – boje imaju dušu i pozivaju na gledanje, čime se potvrđuje onaj Geteiv iskaz – „slike su tu da ih se gleda a ne da se o njima govori“. Sve je na ovim slikama što je u mašti autora. Što bi rekao Pikaso – umjetnost je eliminisala nepotrebno. Ovdje je samo ono što je potrebno– boja i njen jezik - zaključio je Došljak.

Izvor: Pobjeda