U Beranama je održana Skupština Srpskog kulturnog kluba Berane I izabrano rukovodstvo kluba, a usvojena je i Svetosavska deklaracija o zaštiti i očuvanju srpskog nacionalnog, duhovnog, jezičkog i kulturnog identiteta u Vasojevićima i Crnoj Gori.

Skupština je održana 25. januara, a priliko prisutnima se obratio Goran Kiković- predsjednik Srpskog kulturnog kluba, koji je, pored ostalog, poručio da, kako je zatražio, “srpski jezik i Sveti Sava budu u školama kao u vrijeme vladavine Petrovića”.

Upravni odbor I Skupštinu kluba čini 21. Član, a izabrani su: Goran Kiković (istoričar)- predsjednik, Martin Kljajić- potpredsjednik, Rajko Knežević- Generalni sekretar Kluba, Branislav Otašević- predsjednik Skupštine kluba, David Lalić- potpredsjednik Skupštine, Miličko Trifunović- potpredsjednik Skupštine, Dr Radovan Asanović – član UO, Vulko Šćekić – član UO, Ljubica Račić – član UO, Aleksandar Rakočević – član UO, Marina Gojković- član UO, Žarko Pajović- član UO, Siniša Petrić- član UO, Tomo Otašević- član UO, Dušan Marijanović- član UO, Andrija Lazović- član UO, Aleksandar Rmuš- član UO, Milutin Đurković- član UO, Jelena Šćekić- član UO, Jelena Raković- član UO, Milutin Rmuš- član UO.

S. R.

Kiković: Svetosavaska deklaracija je dio našeg programa djelovanja

Mi, ovdje danas sabrani predstavnici donosimo i usvajamo Svetosavsku deklaraciju i podsjećamo javnost na sljedeće činjenice:

''Širom Crne Gore i svesrpskih zemalja ovih dana se na svečan način proslavlja praznik posvećen prvom srpskomariepiskopu I prosvetitelju Svetom Savi. I ove kao i predhodnih godina u Crnoj Gori se ne slavi školska slava – Sveti Sava. U Republici Srpskoj i Srbiji to su praznici za pamćenje.

Ne treba valjda nikoga podsjećati ko je bio sveti Sava u srpskom narodu. Slobodan Erić kaže: ‘Bio je prvi arhiepiskop autokefalne samostalne Srpske crkve, prvi prosvetitelj, jer je započeo prosvetnu delatnost, prosvetljujući srpski narod u onom što je najvažnije – u veri u Boga − i prvi zakonodavac u srpskom narodu.’

Ima danas onih koji hoće da potru Savino ime u Crnoj Gori. Oni su vjerovatno zaboravili da je djelo Svetog Save toliko grandiozno da mu je teško naći primjer poređenja, ne samo u našem, nego i u drugim narodima. Sveti Sava je bio visoko cijenjen i uvažavan još za vrijeme svog ovozemaljskog života.

„Nesrećni Dukljani kojima danas smeta Sveti Sava pa ga ne proslavljaju iako je Sveti Sava proslavljan na Cetinju u vrijeme vladavine Petrovića, žele na silu da ga zabrane. No, očigledno da su se prevarili da mogu silom da ga potru iz našeg pamćenja, jer kako reče umni Vasojević Vuk Кaradžić “Narodu se na silu može uzeti sve, ali mu se na silu ništa ne može dati.“

Кako pišu svi relevantni istoričari, Sveti Sava je nastavio ono što je počeo njegov otac Nemanja, da sabere srpski narod u jednu državu, a da tom državom rukovodi božija mudrost. Episkopije koje je postavio u Stonu, u zahumskoj oblasti, na Prevlaci, u zetskoj oblasti, ovdje u Budimlji, u raškoj oblasti, u Žiči u oblasti Morave, u Prizrenu, na jugu svoje očevine, u Hvosnu govore vidno kakvom je duhovnom žeđu gorio da sabere srpski narod u jednoj državi, u jednom jeziku i u jednoj crkvi.

Sve što je dograđeno poslije svetog Save opet se oslanjalo na njegovu nauku i podvig i njegovu ljubav prema rodu. O tome govori i Mileševa na Hercegovini, i Gračanica na Кosovu, i Pećka patrijaršija i Dečani u Metohiji, ali isto tako u novom vremenu mnoge crkve od Amerike do Australije, pa do onog hrama na Vračaru, koji je slika plamena, kojem su planule njegove svete mošti, da ga bolje vide Srbi i sjeverno i južno od Save i Dunava.

Tim sopstvenim plamenom Sveti Sava se sjedinio, stvarno i za sva vremena, sa svim Srbima koji su razumjeli Hristovu nauku, kao nebeski plamen na zemlji. Zato tražimo da se Sveti Sava u Crnoj Gori vrati kao školska slava.