Kuća znamenitog Andrijevčanina, poznatog političkog radnika iz vremena SFRJ i slikara Dušana Mašovića, samuje u selu Tršenjevo, odmah pored magistralnog puta, i svjedoči o jednoj dobro zamišljenoj, ali nažalost, u djelo nesprovedenoj privatnoj inicijativi.
Poznati slikar je, naime, ovu kuću napravio u starijem dobu i planirao je da ona bude dom umjetnika, i da upravo u njoj ostane njegov legat umjetničkih slika.
Kuću je završio i uspio da prebaci najveći dio svojih slika iz Beograda u Andrijevicu, ali nije uspio da svoju dobru namjeru sprovede u djelo, uprkos tome što je doživio duboku starost.
"Dušan je bio krepak starac. Imao je čak 94 godine kada je dolazio kod mene i kada smo radili na tome da te slike prebacimo iz Srbije u Crnu Goru, što je bilo prilično komplikovano".
"Veliki broj slika je prebačen i nalazi se u toj kući, ali je je njegova želja ostala neispunjena, tako da kuća nije privedena namjeni kako je on bio zamislio“, priča za Portal RTCG jedan od njegovih bliskih srodnika, bivši predsjednik opštine Andrijevica Srđan Mašović.
On je saglasan da je šteta što ta ideja nije sprovedena u djelo, ali napominje da je kuću naslijedila njegova kćerka, koja živi u Beogradu, i da je ostala u privatnom vlasništvu.
"Pomogao sam mu koliko sam mogao. Volio bih da je sve realizovano kako je Dušan zamislio, ali eto, sada je tako kako je, i vjerovatno bi neko od kulturnih poslenika trebalo opet da pokrene inicijativu. Naravno, za tako nešto trebalo bi stupiti u kontakt sa njegovom kćerkom koja je nasljednik i kuće i svih njegovih slika“ - kaže Mašović.
Dušan Mašović je bio u pravom smislu jugoslovenski slikar. Rođen je u selu Trešnjevo, nadomak Andrijevice, još daleke 1921. godine. Tu, u susjednom Zabrđu, završio je osnovnu školu, a potom čuvenu beransku Gimnaziju.
Studije medicine je prekinuo zbog početka rata, a zatim završio pravni fakultet u Beogradu. Proveo je čitav radni vijek na raznim rukovodećim poslovima, a bio je i u ličnom obezbjeđenju Josipa Broza Tita.
Iako po profesiji političar, Dušan se slikarstvu kao najvećoj ljubavi, učio od Svetolika Lukića, Mološa Bajića i Aleksandra Tomaševića. Na tom polju je uspio da ostvari toliko da je bio član Udruženja likovnih umjetnika Srbije.
Bio je i član likovne grupe „13. maj“ iz Beograda. Dušan Mašović je bio dobitnik i srebrne plakete ULUS-a povodom trideset godina slikarskog rada.
Svoje penzionerske dane najviše je provodio u Beogradu i Herceg Novom, a u rodnoj Andrijevici mu je za života dodijeljeno najviše opštinsko priznanje, nagrada „17. jul“.
Prema onome što se može pronaći u arhivskim materijalima, osim umjetničkih slika koje je prebacio u dom koji je napravio u rodnom selu, jedan broj njegovih slika baštini i Udruženje „Adligat“ u Beogradu.
Direktor Centra za kulturu u Andrijevici, Ivan Radojević, kaže da je jednom prilikom razgovarao sa nekim poznatim Andrijevčanima koji žive u Beogradu o tome da bi trebalo da se ponovo povede inicijativa i da se kuća Dušana Mašovića otvori za posjetioce.
„To je, međutim ostalo na tome. Nije bilo više kontakata, a obzirom da je kuća u privatnom posjedu, trebalo bi najprije stupiti u kontakt sa Dušanovom kćerkom. Što se Centra za kulturu tiče i mene lično, spreman sam da podržim svaku ideju u tom pravcu“– kaže Radojević za naš portal.
Tragom informacija o legatu Dušana Mašovića, Portal RTCG je pronašao podatak da se poznate minijature ovog slikara i danas prodaju na tržištu umjetnina. Upravo zbog toga je šteta da je legat koji je prebačen u njegovu kuću u Trešnjevu, i dalje daleko od očiju ljubitelja umjetnosti.
Andrijevica je dala veliki broj kako akademskih, tako i samoukih slikara koji su bili poznati širom SFRJ. Danas se njihova imena tek pomenu u nekim monografijama, a slike, kao što je slučaj i sa Dušanovim, negdje stoje prašnjave i u tami.
Samuju, kao što samuje i njegova kuća, po samom izgledu arhitektonski građena da bude dom.
Dom umjetnika iz Polimlja, kako je to želio Dušan, nikada, međutim, nije postala.
Izvor: Portal RTCG
