Trilogija je umjetničko djelo objavljeno u tri dijela, ili tri djela koja zajedno čine jednu koherentnu, uzajamno povezanu cjelinu. Najčešće je u pitanju književno ili filmsko djelo.
Najpoznatije su: Danteova Božanstvena komedija: "Pakao", "Čistilište" i "Raj" (tri knjige povezane temom), Tolkinov Gospodar prstenova (jedna priča u tri dijela), trilogija Kum - Maria Puza i Frensisa Forda Kopole i tri prvobitna filma Ratova zvijezda.
Najčešća je u književnosti, poput: Ivo Vojnović - "Dubrovačka trilogija", Stevan Jakovljević - "Srpska trilogija" (Deveststočetrnaesta, Pod krstom, Kapija slobode), Dobrica Ćosić - "Vreme zla" (Grešnik, Otpadnik, Vernik), Žan Pol Sartr - "Putevi slobode" (Zrelo doba, Odlaganje, Ubijene duše).
Rijetki su gradovi koji se mogu pohvaliti publikovanom trilogijom. Saši Radunoviću, kao pregaocu je uspjelo da time zaduži svoj rodni grad. Autor je prepoznat široj javnosti kao objektivan i kritičan medijski poslenik, kao neko ko ima stav, ima „kičmu“ i profesionalni dignitet, često možda krut i principijelan – ali se mora priznati autentičan i samosvojan. Tako da su i njegovi tekstovi u tom duhu: predstavljaju kritički autorov osvrt na aktuelna društvena dešavanja, teme i ličnosti od lokalnog do globalnog nivoa.
U svojim tekstovima, osvrtima, kritikama, Saša Radunović novinarski hrabro i oštro - često polemiše sa vlašću ali i opozicijom, funkcionerima i političarima. Biti „ničiji“ je, kako etička privilegija tako i ogroman teret pritisaka (ali i ponuda) sa više strana. Znajući da u svojim tekstovima i kritikuje ali i pohvali i jedne i druge ...i treće. Autor je osim kritičkog, konstruktivnog stava u svojim kolumnama - funkcionerima i političarima znao da istakne i „pragmatizam, hrabrost ali i razumijevanje politike”, uprkos razlikama u mišljenju po mnogim pitanjima.
Sašu Radunovića, osim „svojeglavosti“, „kritičkog i slobodnog duha“ - „Teren prepoznaje“ i kao nepopravljivog jugonostalgičara. Tako da je fokus njegovog pera često usmjeren na teme koje asociraju na nekadašnju zajedničku državu, njen raspad, sportske klubove, ekonomiju. Takođe ne zaboravljajući ni ostale teme: od dešavanja u lokalnom i državnom sportu do kritike neoliberalizma, globalne pandemije i njenim potencijalnim ekonomskim posledicama.
S obzirom da važimo za narod „kratkog“ pamćenja, da brzo zaboravljamo događaje i značajne ljude, za narod podložan medijskoj manipulaciji, političkom inženjeringu i ideološkim eksperimentima – očuvanje barem na papiru zabilješki i osvrta o određenim događajima i ličnostima, predstavlja nužan imperativ.
Njegujući prijeko potrebnu Kulturu sjećanja, Saša Radunović nastoji da od zaborava otrgne impresije o nekada značajnim sportistima, uglednim društvenim pregaocima koji su svojim umijećem i entuzijazmom svoj grad i podneblje uzdizali visoko u sportskoj orbiti nekadašnje velike države. Autor u tom kontekstu ističe o takvim ličnostima “ koji svojim životom i učincima ostave vječitog traga, poput brojnih drugih koji su otišli iz ovozemaljskog života i pronašli svoj vječiti mir”. Kao omaž i sjećanje na brojne lokalne urbane i sportske legende, plemenite i jednostavne ljude. Na nekada kultne gradske lokale i kafane.
Kroz svoje tekstove autor iskazuje zavidan i prepoznat analitički duh, solidnu procjenu političkih dešavanja a često, u više navrata i izborne rezultate. Kritički tekstovi upućeni kako vlasti tako i opoziciji o njihovim politikama, dešavanjima u partijskim “taborima” – na žalost od strane i jednih i drugih se ne shvataju kao konstruktivne i dobronamjerne.
Pošto dijelim stav da je politika pragmatična a ne etička kategorija i djelatnost – to je i zaočekivati. S obzirom da su partijske nomenklature navikle na poltronski, lukrativni duh ugađanja i uniformnost.
Radunovićev sugestivni narativ: koncizan, direktan, jasan – nije za svačiji ukus. Kreativnog čitaoca navešće i na temeljna preispitivanja vlastite skale društvenih vrijednosti. Autor u svojim kritičkim i češto smjelim osvrtima, netipičnim za novinarsku profesiju u okviru politički “hibridnog” režima, vraća donekle vjeru u novinarsku profesiju. Uporno ističući čitaocima da je sloboda vrhunska kategorija ljudskog postojanja, sloboda u razmišljanju, izrazu, govoru, sloboda u odabiru društva.
U ovom kapitlnom djelu u formi trilogije, ističe da su politika i politikanstvo, konformizam i lični interes - jači od iskrenosti i poštenja a da će lično uvijek pobijediti kolektivno. Kao i da će i ova revolucija „pojesti svoju djecu“. I da su rijetki oni koji su razmišljali o kolektivnom dobru, a nijesu imali vremena da sebe negdje projektuju.
U djelu „Ivangradska trilogija“, autor kroz naizgled fiktivne likove: Veska, Tamare, Aleksandra, Jasmina i dr. nastoji prikazati realnost običnog čovjeka u svakodnevici turbulentnih društvenih dešavanja proteklih decenija. Diskurs i autorov stil karakteriše jednostavan i razumljiv izraz, bez suvišnih opisa, sa akcentom na razvoju likova, njihovih karakternih crta i moralnih dilema ali i događaja. Društvo i sredina je dato kroz oštru kritiku, u kojoj je akcenat stavljen na pitanjima egzistencijalizma i apsurdnosti života, labilnosti ljudskih karaktera.
Kroz dijaloge likova trilogije protkana je aktuelna društveno-politička zbilja. Opisujući transformaciju i propadanje grada u kojem je odrastao, kroz društvenu tranziciju, hiperinflaciju, ratno okruženje, političke podjele, ljudsku kvarljivost i političko prelijetanje. Autor kroz životopis običnih ljudi nam odslikava i približava sumornu društvenu realnost. Praveći paralele Ivangrada/Berana i Beograda u određenom vremenu. Ekonomsko, društveno i moralno propadanje sredine.
Ovo djelo predstavlja presjek crnogorskog društva proteklih nekoliko turbulentnih decenija na primjeru jednog grada i sredine. Tako da može biti korisno, kako ljubiteljima književnosti, tako i istraživačima jedne epohe, sa politikološkog, psihološkog, sociološkog i antropološkog aspekta..
Dr Radenko Šćekić
Naučni savjetnik
Direktor Istorijskog instituta UCG
Recenzija knjige „Ivangradska trilogija“
