(Kristina Babić,"Da si ti neko moj","Pegaz", Bijelo Polje, 2022. godine)
Ljubav kao najuzvišenije ljudsko osjećanje je, slobodno bi se moglo reeći, potka i osnova cjelokupne dosadašnje poezije mlade poetese, Kristine Babić iz Berana, pa i njene najnovije knjige "Da si ti neko moj".
Sudeći po kvalitetima ove prilično obimne knjige (oko 250 stranica), moglo bi se zaključiti da ona danas spada u sam vrh ljubavne poezije mladih pjesnikinja Crne Gore - poezije namijenjene mladima, ali isto tako i onima koji više nijesu mladi, i koji u ovoj knjizi od preko 100 pjesama zaista imaju šta pročitati, prije svega o čistoti neiskvarene mladalačke ljubavi, ali i o, snovima, nadamjima, patnjama, usponima i padovima, o mnogim ljudskim osobinama, o životu,pa i o smrti, i sve to gledano kroz prizmu ljubavi.
Teško je, naime, naći u jednoj knjizi toliko pjesama gdje je ljubav, ona tanana, ničim nenatrunjena, hrabra i odvažna, i optimistička i kada se gubi, a u kojoj je na veoma uspješan način opisano toliko nijansi, toliko trenutaka, toliko nezaborava, nada i beznađa, kao što je to slučaj sa ovom knjigom Kristine Babić.
"Da si ti neko moj" - svih 110 pjesama , nedavno objavljenih u istoimenoj knjizi su, ukupno gledano, oda izgubljenoj ljubavi, zov da se ona nastavi i strah od tog nastavka, ukoliko bi do njega došlo. Ovo je poetski dragulj o dragulju čiste, istinske, ničim nenatrunjene ljubavi, ali i duboko promišljena poetska opservacija o ovom najuzvišenijem ljudskom fenomenu.
I da, odmah, skrenem pažnju na njenu antologijski pjesmu "Da si ti neko moj", koja je tako jednostavna, a tako neponovljiva i dražesna da prosto isijava nježnošću, iskrenošću i toplinom kao prvi zraci sunca kad nas u ranu zoru zapljusnu sa istoka.
"Da si ti neko moj,
a ja,
eto,
kojim slučajem
da sam tvoja,
ne bi imalo potrebe da imamo
ikoga više,
osim jednog malog, nestašnog sina
jednog psa pored kamina
goluba na prozoru
i porodicu koja bi se okupljala vikendom
kod nas.
Da si ti neko moj,
pisala bih ti pisma
i ostavljala u džepu od kaputa,
da znaš gdje da se vratiš
ako ikada igdje zalutaš,
da te opomene da neko tvoj čeka
kraj toplog ognjišta,
u cvjetnoj posteljini,
i čita Anu Karenjinu
ili kakav drugi ljubavni roman
srećna što imamo
baš takvu
ali isto takvu
magičnu
ludu
neizrecivu
neobuzdanu
nesvkidašnju
ljubav.
Da si ti neko moj
nikada više ne bih bila tužna za Božić,
slavila bih život
pjevala na sav glas
ubjeđivala ljude da sreća ipak postoji
da je vidljiva
svakoga jutra sa prvim zracima sunca
da se može poljubiti
zagrliti
da se kraj nje može leći
da može okrijepiti od svakog umora
i od svake nedaće spasti
od svake boli izliječiti.
Mladi bi tebalo da pročitaju ovu knjigu kao udžbenik prvih koraka u ljubavi - kao udžbenik uzleta, mogućih prepreka i padova i snage koja je potrebna svakom ljudskom biću, da bi moglo sigurnije ploviti tim uzburkanim morem ljubavi gdje ima i uzleta i padova i brodoloma i gdje je snaga potrebna uvijek da se nastavi , da se ne posustane i potone, kako to i snažno sugerišu Kristinini stihovi.
Opojni miris dražesnog osjećanja ljubavi isijavaju iz skor svake pjesme, sa svake stranice. Tako , primjera radi u pjesmi "Tri sata iza ponoći" nailazimo: "Zaboravim// koliko sam puta promrzla//na tvojoj hladnoći"; i "Nikada nemoj da me pitaš, // jer jednom ću skupiti hrabrosti// da ne zaboravim//". U pjesmi "Voljela bih da se borim za tebe" Babićeva odlučno kaže: "Voljela bih da mogu biti ono što jesam// da mi takvoj dođeš// i povadiš sve strijele iz mojih riječi", a u pjesmi "kada sam ti ponudila svoju ljubav" atmosvera je drukčija. Opreznost i ograničeenja:
"Kada sam ti zelenim zastavama mahala da zaploviš
mojim morem
nisam ti dala dozvolu da budiš usnule školjke i da
rovariš po biserima."
Koliko prava ljubav može biti zasljepljujuća jasno se vidi i iz pjesme "Neko će reći":
"Tvoju sam ljubav opsesivno prisvajala
a da i nije bila moja".
U pjrsmi "Pretvaranje" viri ljubav i kad s govori o mržnji: "Mrzim ga i zbog njegovog savršenog ludila... jer samo jednom riječju mogao je pomračiti svjetlost.".Dovoljno je citirati i samo jedan stih iz pjesme "Od koga to pokušavaš da pobjegneš" u kojoj je sadržana sva moć i čarolija ljubavi, patnje, brige i bola duše koja sanja: "Gdje te ima, kad te nema?", a u pjesmi "Žena sa jednom željom" ona traži zemlju "gdje nikada nećemo ostariti", iako zna da "nisi ti biser// Ti si najćudljivija školjka// koju oken skriva//, i konstatuje:
" Sa tobom sve je uzalud// i ništa nije uzalud".Paradoksalno , ali u ljubavi moguće. I evo objašnjenja:
S tih visina smo se još jače// Zaletjeli prema dnu/".
Pjesnikinja u jednoj drugoj pjesmi ljubav između dvoje mladih poistovjeću
Braho Adrović
