Znali smo i prije „da se ljepota na ljeb ne maže, nego u znanje i pamet ulaže“. Znali smo „đe ima čoeka ne možeš ga dočekati pošto sjedne“. I „kad ti sjekira padne u med, pazi se e neće zadugo biti slatko“. I da je „teško kačamaku, čekajući tuđu vareniku i siromahu tuđu motiku“.

Da je „teško samcu na punu vagancu“, sve je pronašao tragač za mudrošću, tragač za onim vrijednostima na kojima je opstalo crnogorsko čeljade i Crna Gora, tragač za nama u nama, Dragan Mitov Đurović... - Ovo je dio poruka sa prve promocije najnovije Đurovićeve knjige „Ognjište“ koju je organizovala JU Centar za kulturu iz Kolašina.

Govoreći o knjizi, prof.dr. Draško Došljak je istakao da je ognjište najmoćnija crnogorska riječ što donosi posebnu originalnost i vrijednost ovoj knjizi Dragana Mitovog Đurovića.

Nova Đurovićeva knjiga je sa razlogom tako naslovljena jer svih 55 priča ove knjige potvrđuju autora kao zaštićenog svjedoka crnogorskog narodnog govora. Kao što se crnogorsko vjekovima branilo i štitilo, tako se ovom knjigom brani crnogorski jezik. Svako od nas ima svoje porodično ognjište koje ga je odnjegovalo i vaspitalo i poručilo – Crna Gora je naše ognjište. A ognjiše je, kako veli Dragan "đe se čeljad domaća okupljaju, đe se Bogu mole, đe u prve studene dane i snjegove mrs miriše, đe žar kao nebo s proljeća." Posebno ističem priče koje pričaju njegove sagovornice. Sve su one „banice“ i uzdanice koje održe ognjište kada je najteže. Zato je sveto ono star sjetovanje – sinovi su lozu da održe a šćeri su ogledalo juće. Draganova knjiga potvrđuje da je ognjište crnogorska sociologija, filozofija, lingvistika, etnografija, etnologija. Ovo je knjiga koja nam prošlost približava. Ovo su lekcije iz crnogorskog jezika i etike, priče koje opominju, kazao je prof. dr Draško Došljak.

Vladimir Lazović, pisac i nekadašnji novinarski kolega Dragana Mitovog Đurovića sa Radija Crne Gore, prisjetio se prve Đurovićeve besjede o njegovoj poeziji kada mu je kazao da svaki slobodni trenutak koristi za čitanje i pisanje.

Ognjište“ je knjiga o „duhovnom svtilištu“ ali je ognjište i embrion crnogorskog društva i crnogorske besjede. Zajedno sa crnogorskim guvnima đe se zborovalo, kolo zavodilo i dogovaralo. Zapisi i priče u Draganovom „Ognjištu“ su uobličeni crnogorskim književnim jezikom, rečenice isklesane perom majstorskog zanata a ja bih rekao i ehom radijskog mikrofona kojeg osjećam u svakom kazivanju i priči njegovih junaka, istakao je Lazović.

Priče iz knjige Dragana Mitovog Đurovića su me premjestile u svijet koji nadam se živi kod svih nas, u onaj svijet vrijednosti i pouka, savjeta koje smo slušali od đedova i baba, od očeva i majki, kazala je novinarka Dragana Šćepanović.

Na stranicama ove knjige je objašnjenje zbog čega su nekada razgovori besjede ljudi, često pripadali književnosti, umjetnost, etici, više nego svakodnevnoj komunikaciji. Ognjište je na neki način i svojevrsna zbirka mojih uspomena, mjesto nostalgije ali i vodič i opomena za svakodnevicu koju i danas živimo. Poslije čitanja ove knjige, sigurna sam, bićete ponosniji što pripadate Crnoj Gori, što pričate jezikom raskošnog bogatstva, na činjenicu da je na ovom parčetu planete niklo mnogo mudrosti, humanosti, dobrote. I da dio toga nosimo u svom genetskom hodu, dodala je Šćepanovićka.

Knjiga „Ognjište“ je dio ambiciozne izdavačke djelatnosti Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj. Donedavni predsjednik te zajednice i rođeni Kolašinac, Danilo Ivezić je objasnio da je knjiga objavljena kao dio osnovne programske djelatnosti očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta. Suizdavač je Skaner studio a na naslovnoj stranici je slika Dimitrija Popovića.

Knjiga je svojevrsni rasadnik duhovnog blaga a priče u njoj su “Suvi zlatnici sa jezika narodnoga”. U njoj su i oni elementi običajnog prava koji su predstavljali osnov čuvenog “Imovinskog zakona Knjaževine Crne Gore” koji je Valtazar Bogišić stvarao punih 18 godina i objavio ga 1888 godine.

Draganove priče odista jesu ognjište kao duhovno svetište, toplota doma i svijetlo vječnosti, ishodište narodne mudrosti i pogled u budućnost. One su lijek pokušajima da nam se uzme srce i duša. Sa posebnim zadovoljstvom sam uređivao ovu knjigu. Zbog običaja, tradicije jezika i čuvanja jezičkog bogatstva. Zbog ljepote priča, načina kako pričaju i onoga o čemu pričaju. Zbog umijeća vrsnog oratora ali i književnika, Dragana Mitovog Đurovića, kazao je Ivezić.

Autor Dragan Mitov Đurović je kazao da su priče nastale tokom novinarske karijere koja traje preko pola vijeka.

Otvarali smo vrata kuća naših sagovornika, slušali njih, „slušali“ i gledali ognjište, bili svjedoci mudrosti i vremena koje je te mudrosti sačuvalo. Priče, riječi, običaji, mudrosti, poduke, dosjetke, suvi zlatnici sa jezika narodnoga, zaloga su i uspomena za vremena stara, kada je ognjište bilo duhovno svetilište. Pored njega sam, u očevom skutu proveo đetinjstvo, do prvih slova i male škole. Slušao stare priče, pamtio i evo u pozne dane se prisjetio i zabilježio da ostanu ogledalo dana davnih, istakao je Dragan Mitov Đurović.

Izvor: Pobjeda