Svaki pomen crnogorskog vojvode Marka Miljanova Popovića je dodatan motiv za čitanje njegovih „Primjera čojstva i junaštva“. Njegova bista u Beranama, nedavno otkrivena, je čin zahvalnosti, ali i podsjećanje na njegov život i djelo.

Kako bilježi Simo Šobajić (1878 – 1916), u Beogradu je, pred  crnogorskim vojvodom Markom Miljanovim ( 1833 – 1901), jedan đak iz Crne Gore negativno govorio o knjazu i o Crnoj Gori, a crnogorski vojvoda  mu kaže: „Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrom naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka  prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali... psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi... Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potpleće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potpleće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek“

Narodni učitelj Mašan Pavićević, takođe, zapisuje riječi vojvode Marka: „U mom se plemenu (Kuči – p.a.)  govori naški i arbanaški. Oni su oba moji. Osim toga između mojega plemena i sjevernih arbanaških, nema granice. I ja i moji plemenici idemo slobodno kod njih i oni dolaze kod nas. Kad pođemo tamo, ja zborim arbanaški, a oni naški. Kad oni dođu kod nas, ja govorim arbanaški, a oni naški“.

U „Primjerima čojstva i junaštva“, priča1, stoji: „Milovan Janičin Vujošević, reka je:

• 'Ja sam, tako mi duše, svakoga čoeka moga na mejdan dobit'!

Pitali su ga:

• 'Kako, striko Milovane'?

Milovan:

- 'Lasno, duše mi! On se naijedi, pa me psuje, skačući i drkteći od ijede! Ja ne govorim ništa. Kad sjutradan, on ka kvasan, stidi se i kaje od svojije riječi! Eto, ja dobio, a on izgubio!“

Markovi Primjeri čojstva i junaštva – „ odbrana vrline kao etičke univerzalije“.

Prof. dr Draško Došljak