(Safet Hadrović Vrbički, „Divan“, Udruženje bošnjačkih pisaca Crne Gore, Rožaje – Cetinje, 2023)

Safet Hadrović Vrbički je jedan od najplodnijih bošnjačkih pisaca (u ovom slučaju pjesnika), a sigurno se, bar kada je poezija u pitanju, može reći jedan od najplodnijih savremenih književnih stvaralaca u Crnoj Gori. Pored desetak knjiga poezije iz kojih je sačinjen  antologijski izbor „Divan“- antologija vlastite lirike,  Vrbički je u posljednjih nekoliko godina pripremio i objavio Antologiju Antiratne poezije Bošnjaka „Tarih“, Antologiju proznog stvaralaštva pisaca Crne Gore i Sandžaka“Sermija“ kao i Antologije poezije „Orfeji Bihora“ i proznog stvaralaštva pisaca sa područja Donjeg i Gornjeg Bihora „Pričam ti priču“.

Da je samo ovo uradio i ništa više, moralo bi se konstatovati da je odradio veliki posao za književnost, prije svega Bošnjaka, vrijedan svake pažnje i poštovanja.

Kada je riječ o Antologiji vlastite lirike „Divan“ Safeta Hadrovića da kažemo da je ona štampana u izdanju Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore 2023. godine.

Urednica ovog izuzetno vrijednog antologijskog izbora je mr Lejla Adrović, izvanrednu recenziju napisao je Božidar Proročić, tehničku obradu knjige i korica uradio je dipl. Ing. Haris Adrović, a knjigu je štampalo preuzeće IVPE Cetinje, dok je čitav ovaj projekat sufinasiralo Ministarstvo kulture Crne Gore.

I odmah da naglasim da ovaj antologijski izbor poezije „Divan“ nedvosmisleno govori da je Safet Hadrović Vrbički   pjesnik vrijedan svake pažnje  jer, da je napisao samo pjesme sadržane u ovom izboru, mnogo je napisao za jedan ljudski vijek. Neobičan, samosvojan, samo sebi sličan, raznovrstan i iz knjige u knjigu uvijek nov i drakčiji.

Čak, teško je povjerovati da je jedan književni stvarala u Crnoj Gori za vrijeme svog radnog vijeka, uz sve druge porodične i profesionalne obaveze, uspio da po obimu a  i vrijednostima, stvori tako vrijedno djelo, koje će mu, zasigurno obezbijediti, i već mu je obezbijedilo dostojno mjesto u književnosti Bošnjaka Crne Gore i geografskih prostora Crne Gore  kao i  onog dijela Crne Gore i Srbije koji nazivamo Sandžakom, pa i mnogo šire.

Ovaj izbor na oko 450 stranica štapanog teksta sačinjen je iz njegovih zbirki poezije “Ne reci nikom“, „Zoja“, „Iskopavanje vatre“, „Žrtva“, „Ne mere to tako bolan“, „Patke na legalu“, „Lovci na školjke“, „Orfejeva lira“, „Pjesme iz provincije“, „Ezopov vrt“, „Labudova pjesma“, kao i izbor poezije iz još nekoliko  neobjavljenih knjiga: „Pučina“, „Treba imati nekog“I  „Latice lotosa“.

Iz ovog bogatog pjesničkog opusa odmah bih izdvojio tri  njegova  djela „Lovci na školjke“ za koju je kao mlad autor s pravom dobio vrijednu književnu nagradu „Blažo Šćepanović“ u to doba veoma poznate i popularne Međurepubličke zajednice za kulturu sa sjedištem u Pljevljima, „Patke na Legalu“ i tragediju „Žrtva“ koja je doživjela više izdanja i između ostalog prevedena i na  albanski jezik.

Za moto ovog cjelokupnog izbora Hadrović je  odabrao citat Safetbega Bašagića u kome se kaže „da jedan narod može izgubiti moć i gospostvo, barjak pod kojim je vojevao, može postati plijenom neprijatelja, a njegova prava i pravice mogu postati mrtva slova. Ukratko: jedan narod može doživjeti pravi politički, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Ali, ipak, imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući  neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koju mi zovemo literaturom“.

Ovaj citat namjerno ističemo jer se u njemu na neki način  u mnogome ogleda sudbina svih Bošnjaka Balkana, i što je Safet Hadrović u svom stvaralaštvu i čitavoj spisateljskoj  misiji shvatio i prihvatio i kao svoj putokaz i spisateljsko opredjeljenje, bez obzira na  sve „Scile  Haribde“ koje stoje ispred svakoga naroda i svakog stvaraoca i čovjeka ponaosob.

Prve dvije zbirke poezije „Ne reci nikom“ i „Zoja“ pripadaju ranoj stvaralačkoj fazi ovog književnika i prate ih mladalačke teme zavičjni motivi, i ljubavna tematika imanentne tom životnom dobu skoro svakog stvaraoca.

Prva Hadrvićeva knjiga „Ne reci nikom“, koja otvara ovaj antologijski izbor, jasno predstavlja mladog pjesnika koji je shvatio da je vrijeme „da  tešku šutnju izliječi“ i pušta u svijet svoje riječi koje nekada poistovječuje sa zvijerima ( „Otvori dušu“), ali već u pjesmi „Ničeg suvišnog“ autor sebi postavlja zadatak da pjesma ne smije da ima „Ničeg što bi umanjilo mudrost njenu“ i sebi daje  dodatni   kriterijum:  da mora „duhom da zrači, da osvjetljava// One koji iz mraka izranjaju“.

U pjesmi „Razlog za svoju pjesmu“ autor se obraća zavičaju:

„Niti mora imaš// Niti maslina//Niti galebova// Niti rijeke velike imaš// Koja bi// Svijetom pronijela priču o tebi// Rijetko kad procvjetaš// I kratko// kratko sve to traje „ i na kraju  objašnjava: „ U svemu tome – ja// Safet Hadrović Vrbički// Nalazim razlog za svoju pjesmu.“

U ovoj knjizi sa zavičajnom tematikom su i njegove „Vezilje“ koje su ušle i u čitanke, a posvećena je njegovim sestrama. Ona je ujedno oda domaćoj radinosti i umjeću ženskih ruku – vezilja, i čitava slika života i rada na selu.

Impresivna je i pjesma „Portret majke“ koja među četiri zida svoje sobe samuje „ a tuga joj se o ramenu okačila“, „Mrtvo lišće jesenje“.

Pjesma „Pred semaforom“ govori da je  čovjek u životu prinuđen na duga čekanja pred preprekama da bi se izborio za slobodan prolaz - „da premosti rastojanje“.

Izdvaja se i ciklus pjesama „Bolest trava zavičajnih“ koja je takođe oda svom zavičaju, koga pjesnik oživljava  sjećanjem  zarobljen u četiri gola zida hotelske sobe. To je pjesma o raskošnom zelenilu, djetinjstvu, dječijim radostima,što sve izgleda nepovratno izgubljeno.

Već u ovoj zbirci poezija je za pjesnika čitav život „Čitave godine koje sam proživio// Tu su  i čitave godine koje neću proživjeti // Ako se pjesma ne nastavi. (Ne bude li pjesme).

Na sreću poezije i pjesnika, pjesma je nastavljena novom zbirkom ljubavne poezije „Zoja“ koja je svojevrsna neobična iskrena poema o ljubavnim zanosima,čekanju i iščekivanju, uzaludnosti, nadanjima. Puna neobičnih izliva nježnosti, veličanja ženske ljepote, samoći i bolu zbog odsutnosti.

Kad je riječ o emotivnim elementima ipak, oni su najviše izraženi u Hadrovićevoj tragediji „ŽRTVA“ koja za motiv ima surovo i zločinačko razaranje i ubijanje do tada većinskog bošnjačkog Kolašina, a koja je po mnogim književnim kritičarima njegovo  remek djelo.

Ne sporeći ni u čemu takve ocjene, ovom prilikom bih ,,nešto više kazao o misaonosti- refleksivnosti u poeziji, gdje se po meni, Safet Vrbički uzdigao visoko iznad njegovog dotadašnjeg načina “pjevanja i mišljenja“.

Snažni mudrosni i misaoni elementi koji su nagoviješteni već u prvoj njegovoj zbirci, vidljivije su izraženi u njegovoj knjizi „Iskopavanje vatre“ i  u zbirci  „Patke na legalu“ da bi doživjeli svoj vrhunac u „Lovcima na školjke „ koji su ovjenčani nagradom „Blažo Šćepanović“.

Pjesme odabrane iz knjige „Iskopavanje vatre“ nedvosmisleno nameću zakljućak da je riječ o refleksivnoj poeziji i potpunom predavanju pjesnika misaonosti sa željom da otkrije  tajne života i smrti i pustoj želji da se pronađe „Vatra“ kojom može da se „spasi duša, tijelo satre“ :

„Kao ona dva brata

Što tvrde da su u pravu

Onaj što izvuče iz rata

Dušu. Drugi glavu“.

U ovoj knjizi prisustvo hora anđela i slično po malo podsjeća na  uticaje iz lektire ( Luče mikrokozma ili Miltonovog „Raja“ Getea...)

Ima u izboru ove knjige mnogo vrijednih uzleta, ali kada je riječ o misaonosti, ja bih ovom prilikom ipak  posebno izdvojio izbor iz knjige „Lovci na školjke“.Ovo stoga što se nameće neodoljiv zaključak da je u ovoj knjizi sadržan ključ za odgonetanje njegovog kompletnog „pjevanja i mišljenja“, vršnih dometa njegove duhovnosti,misaonosti, mudrosti i vrlina, čemu od prvog pisanog retka do ovog trena ovaj pisac očigledno stremi.

U ovoj zbirci pjesama on je skoro u potpunosti potisnuo u drugi plan osjećanja i emocije i svim bićem se okrenuo helenskim vrijednostima, filozofima i misliocima, istoričarima i mitologijiskim ličnostima, na čijim temeljima inače počiva skoro čitava evroska kultura i civilizacija.

Vrbički svaki ciklus počinje citatima Heraklita, Sokrat  i Platona, a potom nastoji da im sve svojim riječima približi jezikom i temama koje se doimaju kao da oni govore, a ne ovaj pisac. Tako on odmah nakon  naslovnog citata Heraklita koji kaže da „Duši granica nećeš, idući naći, ma prolazio svim putevima: Toliko je duboka njena mjera“. Ciklus počinje jesmom „Učenje Heraklitovo“:

„Znaj da sve je Vatra

Sve što nas okružuje, u njoj

Mjeru svoju ima. I svoj Zakon

I sve se kreće u Jednom

Iz Jednog nastaje sve!

Iz vatre koja prožima stvar

Svaku – i Biće svako. Nastaje

Život. Smrt nastupa. Na tome

Se zasniva učenje Heraklitovo

Sina Blisonova iz Efesa.“

Nakon ove Vrbički  u pjesmi Upamti dobro poručuje:

„Dobro upamti! Nikad nećeš

Iznova istu imati priliku

Nikad zakoraiti u isti dan!

Uvijek neka ti  mjerilo stvari

Bude Istina! Samo Istina!, ali odmah i dodaje:

„Znaj! U svemu treba imati mjeru.

Posebno  prema stvarima

Koje te okružuju. Posebno

U onom što manje je bitno

Želiš  li sreću naći i Mir!“

Samo u ovoj pjesmi sadržana je čitava filozofija njegovog življenja i opredjeljenja.

U pjesmi „Kao na čistu ludost“ Hadrović poručuje  da  “ustvrdi li neko da Istinu zna// O onom što samo vidi i čuje// Bez pravog Saznanja o Stvari/, to izjednjaava sa ludoću, a u pjesmi „Zakone vam neću pisati“ upozorava  „Efešane“da se urazume : „Vodu // Čistu – od mutne da odvoji!

U pjesmi „Sokrt savjetuje Kritija“ posebno se izdvaja strofa: Dužan si brigu da vodiš// Dobri moj Kritija// Da tačno znaš; u svakoj prilici-// Gdje koju riječ; sa kakvim smislom// Izgopvaraš. Kakvu joj ulogu//Određuješ i pred kime.“

 Iz ovog ciklusa izdvajamo  insert iz pjesme „Polovina puta“:

„Ako želiš pravu prirodu Bića

Da otkriješ. Da spoznaš Suštinu

Stvari po sebi; dobri moj Kratile

Poslušaj proroštvo Delfijsko

„Upoznaj samoga sebe“!

I još par  poruka iz pjesme  „Platonova poruka Dionisiju Sirakukom i drugih: „Oprezni moramo biti; i riječju i djelom// Vlast se ne stiče  silom, već ljubavlju naroda svoga.; „ Razum je taj koji krajnju određuje mjeru svemu što nas okružuje; „Čovjek jedan vlada – Zakonu podložan; -„Nužno je od koraka prvog, djecu  poučiti// Kako vrlinu steći// Kako od koristi biti. „Nipošto nasiljem do vlasti! Kovanjem zavjere- Protiv mudrijih od sebe“; „Od malih nogu , kad još i ne zna vrijednosti// Mjeru: dijete učiti treba, da pravim putem ide ... A put Istine to je; „ Ko slijedi Istinu: Taj stiče Vrlinu, dušu njegovu Mudrosti blagi dotiče zrak....

Za razliku od izbora iz knjige „Lovci na školjke“ tragedija „Žrtva“ je duboko emotivno  djelo Safeta Vrbikog i govori o surovom razaranju Kolašina, a u ovoj antologiji je prezentirano prevashodno  kroz tugovanku  isprošene, a još ne odvedene odive Pepića kojoj su ubili nesuđenog vjerenika Ismaila i tugovanku Fatime, njegove majke koja na kraju tragedije, skrhana bolom pada u duboku komu.

Polazeći od svog opredjeljenja iskazanog u jednoj od svojih knjiga „da sve treba da bude zaisano“,Hadrović je, a to pokazuje i čitava ova antologija, uistinu svojom poezijom zapisivao sudbinu prevashodno Bošnjačkog naroda kroz pjesme o surovim zločinima u Bosni, Bukovici, o izbjeglicama, o silovanjima i drugim zlodjelima, rušenju Mostarskog mosta, džamije Aladža, mijenjanju imena gradu Foči i sl. Pjesme o ovoj tematici su potresne, pune  emocija i osude zločina  čime se Vrbički predstavio i kao antiratni pjesnik.

U Antologiji „Divan“ zastupljene su i knjige poput “Ezopovog vrta“, ima i izvoda iz knjiga haiku poezije, što jasno potvrđuje početnu ocjenu da je Safet Hadrovića pjesnik sa bogatim književnim opusom, ogledao se  u misaonoj poeziji, ljubavnoj, antiratnoj i haiku što ujedno govori i o njegovim zavidnim poetskim dometima i ja čestitam na ovom izdanju, i toplo ga preporučujem čitaocima.

Braho Adrović