U izdanju Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore nedavno su iz štampe izašli “Istorijski zapisi” broj 3-4, koji predstavljaju Zbornik radova Naučne konferencije “Ustav SFRJ iz 1974- pedeset godina kasnije”, koja je održana u aprilu 2024. godine.

Glavni i odgovorni urednik Istorijskih zapisa je dr Radenko Šćekić- naučni savjetnik i direktor Istorijskog institut Crne Gore, koji je i bio organizator naučne konferencije.

Otvarajući konferenciju, Šćekić je kazao da će Institut kroz ovakve i slične skupove doprinositi razvoju istorijske nauka i osvjetljavanju ključnih pitanja iz bliže i dalje prošlosti.

"Današnja tema, Ustav kao najviši pravni akt, temeljno je redefinisala odnose unutar tadašnje jugoslovenske federacije. U četiri i po decenije njenog postojanja, socijalistička Jugoslavija je promijenila četiri ustava, što ukazuje na kontinuirane izazove s kojima se susretala," istakao je Šćekić.

On je naveo da će Ustav iz 1974. godine biti nazivan i "grobarom" Jugoslavije, jer polazi od toga da svaki narod ima pravo „na samoopredeljenje, kao i pravo na otcepljenje", što će se i dogoditi 17 godina kasnije, u krvavom građanskom ratu.

"U vrijeme "Hrvatskog proleća" (Maspok) 1971. zahtijevana je Republika Hrvatska kao "jedinstvena nacionalna država hrvatskog naroda", u kojoj bi "nacionalni suverenitet imao samo hrvatski narod". Prvi put od 1945. godine u jednoj republici odvijala se ‘nacionalna hegemonizacija’, okupljajući partijsko rukovodstvo, intelektualce i šire segmente društva oko istog cilja – stvaranja nacionalne države. Događaji u Hrvatskoj su tako postali presedan za ono što će uslijediti u Srbiji i Sloveniji u drugoj polovini osamdesetih. U vrijeme razvoja real-socijalizma važila je politika „bratstva i jedinstva“ kojim se željela postići veća homogenizacija. Sama činjenica da je ova parola imala veliki značaj i konstantno apostrofirana u javnosti, ukazivala je na postojanje svijesti da nacionalno pitanje nije do kraja riješeno, odnosno, da je samo "zamrznuto“, gurnuto pod tepih i da je jugoslovensko zajedništvo ipak krhko i prividno", naglasio je Šćekić.

Prema njegovim riječima, Ustav iz 1974. pisan je birokratskim jezikom, s obiljem ideoloških pojmova o radnicima i samoupravljanju.

"Sa 406 članova, bio je jedan od najdužih ustava tog doba u svijetu. Pojedine rečenice u Ustavu imaju i do 300 riječi a primjera radi, prva rečenica prvog člana ima čak 19 redova. U takvim novim okolnostima, izuzetno složena tvorevina kakva je bila SFRJ, decenijama održavana na ideji bratstva i jedinstva čije su stubove i zaštitnike predstavljali JNA i SKJ, nije mogla biti pošteđena talasa turbulentnih dešavanja koji su zahvatili dotadašnje zemlje istočnog lagera. SFRJ je bila zemlja sa izraženim problemom državnosti, koji je pored ostalog bio baziran na teritorijalnom federalizmu i ustavu koji je davao velike mogućnosti blokade od strane ne samo republika, već i pokrajina, a vrlo male mogućnosti za preovladavanje te blokade i svojevrsne pat-pozicije do koje je često dolazilo", saopštio je Šćekić.

Kako je kazao, Jugoslavija je predstavljala nacionalno i vjersko heterogeno društva, što se jasno ispoljavalo i u teritorijalnoj podjeli na šest republika i dvije pokrajine, priznavajući pet, a od 70-tih šest nacija, tri jezika i tri religije, tako da je u takvom svojevrsnom galimatijasu ingerencija i izjednačenih prava svako mogao blokirati svakog, čime je bilo skoro nemoguće postići konsenzus o mnogim bitnim društvenim pitanjima.

"Po Ustavu iz 1974. godine kao integrativni stub ostala je Titova lična vlast i ugled i JNA, kao jedna od malobrojnih zajedničkih činilaca sa jugoslovenskim predznakom. Titova smrt 1980. godine, simbolično je označila početak kraja SFRJ kao multinacionalne tvorevine, što će doživjeti svoju kulminaciju u etničkim i vjerskim sukobima početkom 90-tih godina XX vijeka", podsjetio je prošle godine Šćekić.

Treba reći da je na pomenutoj naučnoj konferenciji učestvovalo više od 20. naučnih i javnih djelatnika, a da je u Istorisjkim zapisima objavljeno 14. radova, među kojima je i Saše Radunovića- izvršnog direktora NVO “Spona” i Glavnog i odgovornog urednika Portala Espona.

Pored Šćekićevog i Radunovićevog rada, u ovom broju Istorijskih zapisa objavljeni su radovi: Čedomira Čupića, Slobodana Lakića, Petra Šturanovića, Matije Stojanovića, Budimira Aleksića, Jelisavete Blagojević, Ljubomira Popovića, Danila Kalezića, Aleksandra Ćukovića, Ivana Radulovića, Andrije Mirovića i Budimira Damjanovića.

A.S.