Pred brojnom publikom i u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali SO, održana je promocija knjige PČELARSTVO BERANA, Mićuna Babovića.
Knjiga je posvećene pčelarstvu, djelatnosti koja na prostoru Berana i sjevera Crne Gore ima dugu tradiciju i posebno mjesto u životu ovdašnjih ljudi.
Veliko interesovanje publike pokazalo je da pčelarstvo nije samo stručna tema niti zanimanje ograničeno na krug pčelara. Ono je dio tradicije, porodičnog nasljeđa, odnosa čovjeka prema prirodi, ali i važna privredna djelatnost čiji značaj iz godine u godinu raste.
Tokom promocije govoreno je o sadržaju i vrijednosti knjige, njenoj metodologiji, prikupljenoj građi i velikom istraživačkom radu autora.
Glavni i odgovorni urednik izdavača knjige, (Odgovor – reply, Podgorica), Gordan K. Čampar je naglasio:
Knjiga „Pčelarstvo Berana“ nastala je iz potrebe da se od zaborava sačuva ono što je godinama bilo rasuto po starim zapisima, dokumentima, fotografijama, spiskovima, novinskim tekstovima, sjećanjima i nekoj priči „s koljena na koljeno”.
Na njenim stranicama susrećemo ljude kojih više nema, pčelare koji nijesu tražili priznanja ni slavu, ali su svojim radom ostavili dubok trag. Susrećemo udruženja, sela, pčelinjake, događaje i generacije koje su stvarale pčelarsku tradiciju Berana.
Zato ovo nije samo knjiga o pčelarstvu. ovo je knjiga o pamćenju, o ljudima koji su znali da se košnica ne gradi za jedan dan, kao što se ni tradicija ne stvara za jednu generaciju.
Pčela je mala, ali je njen trag veliki, takav je i trag ljudi o kojima ova knjiga govori.
Večeras otvaramo njene stranice sa željom da se prisjetimo onih koji su bili prije nas, da zahvalimo onima koji pčelarsku tradiciju Berana čuvaju danas i da nešto od tog nasljeđa ostavimo onima koji dolaze poslije nas.
Ovo nije samo knjiga o pčelama i medu, već i vrijedan dokument istorije kulture, razvoja poljoprivrede, običajima i odnosu čovjeka prema prirodi. Kroz kulturu sjećanja sačuvane su uspomene na vrijedne ljude koji su prije devet decenija utemeljili pčelarstvo u Polimlju i na sve one koji su to baštinili decenijama. Pčela je simbol marljivosti, rada, organizovanosti, preciznosti, sloge i zajedništva, kao sto je med simbol slatkoće života. Zato su pčela i med, kao takvi simboli, usli i u knjizevnost - poeziju, izreke, poslovice, i u „Gorski vijenac“, đe Njegoš, najveći crnogorski pjesnik kaže: „Oj, Stambole zemaljsko veselje, kupo meda, goro od šećera“, ili: „Čašu meda još niko ne popi....."
Ova knjiga potvrđuje da je sjećanje oblik susreta, a zaborav oblik slobode. Crnogorska kulturna baština je obogaćena sadržajima koja obavezuje i mlađe autore da krenu u istraživanje na način kako to decenijama čini Mićun Babović, kaže između ostalog u svojoj elaboraciji, univerzitetski profesor dr Draško Došljak.

O autoru Baboviću: prijatelji smo veliki niz godina, povezala nas je ljubav prema pčelarstvu, uz tvrdnju: Mićun nije samo dobar pčelar već i dobar čovjek, govorio je njegov saborac - pčelar Ilija Marković, pohvalivši knjigu; ova knjiga je nužna potreba, na neki naćin udžbenik – leksikon iz kojeg se ima što naučitii i saznati o prošlim vremenima, ljudima i događajima koji su ih obilježili.
Vidno emotivan autor se zahvalio prisutnima na izdvojenom vremenu i prisustvu: hvala vam što ste došli, hvala vam na podršci kako sada tako i pri izradi ove knjige, ne zaboraljajući da se zahvali SO Berane na finasijskoj podršci, prisjećajući se usput razloga i motiva za ovaj poduhvat: Želio sam da ostane pisani trag svega onog što je bilo negdje zatureno, da se ne zaborave ljudi koji su zaslužni za razvoj pčelarstava u Beranama i šire, datumi i događaji koji su važni.
Puna sala bila je možda i najljepša potvrda vrijednosti ovog izdavačkog poduhvata. U vremenu kada se često govori da knjiga gubi čitaoca, ovo veče pokazalo je suprotno: dobra tema, ozbiljan autorski rad i knjiga koja pripada ljudima i prostoru o kojem govori još uvijek mogu okupiti publiku i izazvati iskreno interesovanje.
Promocija je zato bila više od predstavljanja jedne knjige. Bila je susret pčelara, stručnjaka, prijatelja knjige i poštovalaca tradicije, ali i svojevrsno odavanje priznanja generacijama ljudi koji su uz pčelu učili jednu jednostavnu, a veliku životnu lekciju – da bez rada nema ploda, bez zajedništva nema opstanka, a bez pčele bi i čovjekov svijet bio mnogo siromašniji.
A.S.