Na današnj dan prije 124 godine sahranjen je dugogodišnji rukovodilac poslova beranske opštine, crkve i osnovnih škola u Beranskoj kazi, mitropolitski namjesnik za tri mitropolita Raško-prizrenske mitropolije: Melentija, Dionisija i Nićifora, kojima je bio i domaćin prilikom njihovog dolaska u Berane krajem XIX i početkom XX vijeka, narodni prvak, ugledni građanin i trgovac.

Simo Popović (1848 - 1908).

Četrnaest i po godina, od 1893. pa sve do svoje smrti, bio je zvanični mitropolitski namjesnik i zastupnik mitropolita za Beransku kazu, koji je pečatom Raško-prizrenske mitropolije izdavao potvrde i ovjeravao zvanična opštinska dokumenta u organima carske uprave Berana u vrijeme vladavine Osmanlija, dok je varoš teritorijalno pripadala velikom Otomanskom carstvu.

Bio je dugogodišnji član Obrazovnog savjeta Beranske kaze i punih pet godina ugledni član carskog suda u Beranama, te je kao takav bio izuzetno cijenjen i poštovan, kako među stanovništvom Berana svih vjera i nacija, tako i od strane carskih vlasti. Zbog svojih izuzetnih zasluga odlikovan je od strane NJ. I. V. Sultana Abdul Hamid Hana II visokim carskim ordenom zvijezde.

Od osnivanja 1895. pa sve do svoje smrti bio je i predstavnik uglednih srpskih novina „Carigradski glasnik“ koje su se do 1909. godine štampale u Carigradu, kao i njihov zvanični sakupljač pretplate na teritoriji Beranske kaze, koja je u to vrijeme pripadala Pećkom sandžaku u sastavu Kosovskog vilajeta.

Simo Popović, koji se u osmanskim statističkim biltenima - salnamama pominje kao SIMO AGA, umro je u svojoj šezdesetoj godini, 14. februara 1908. a sahranjen je uz najviše počasti na groblju pod Rastovcem, iznad manastira Đurđevi stupovi, na današnji dan, 15. februara 1908. godine.

Njegovoj sahrani, prisustvovao je veliki broj mještana svih vjera i nacija, kajmakam sa kompletnom gradskom upravom, sveštenstvo i svi učitelji beranskih osnovnih škola sa svojim đacima, a prigodnim govorom od njega se toga dana oprostio upravitelj beranske mješovite osnovne škole i dopisnik „Carigradskog glasnika“, učitelj Milan Maksimov Popović.

Adem Ado Softić