Prva učiteljica Osnovne škole bila je Darinka Živanović Čukić- baba čuvene filmske i pozorišne dive Vere Čukić- Mihić, a prvi diplomirani učitelj Milan Makisma Popović, koji je stradao u Sloveniji 1945. godine.

Razvoj osnovnog školstva u Beranama datira dvadeset godina docnije po formiranju varoškog naselja. Najstarija četvororazredna  „Iptidajija“ otvorena je najprije u Haremima a potom u varoši za potrebe obrazovanja turske i muslimanske djece, a pohađala su je  i pravoslavna djece trgovaca i zanatlija.

Zapisi hroničara iz 1890. godine pominju početak rada  „Ruždije“, rang osmogodišnje škole, u dvije zgrade namijenjene školstvu podignute na lokalitetu današnje Gimnazije.

Sa dolaskom pravoslavnog življa u Berane i njihovog stalnog uvećavanja nastala je potreba za formiranjem i podizanjem svetovne pravoslavne škole u varoši, čija izgradnja je započela aprila 1882. dobrovolnim prilozima njenih doseljenika kao i pomoći iz ostalih krajeva Crne Gore i Hercegovine.

Škola je sagrađena i počela sa radom  sedam godina kasnije, a nalazila se u blizini turskih škola. Bila je to prostrana dvospratna građevina sa velikim školskim dvorištem. Osim ove, korišćena je i jedna manja kuća  koja je kasnije postala vlasništvo porodice popa Dragiše Popovića.

Neposredno pred Prvi balkanski rat 1912. godine, Turci su zapalili veću zgradu škole, dok je manja preživjela burnu istoriju i konačno porušena prilikom renoviranja gimnazije sa okolinom.

Prve školske 1889/1890. godine, koja se smatra početkom rada varoške svetovne srpske škole, postojala su tri razreda sa dvadesetak učenika među kojima i četiri učenice. Prvi učitelj je bio Sava Lazović iz Beograda, svršeni učenik tamošnje učiteljske škole bez položenog ispita zrelosti, kojeg je naredne godine zamijenio Dolačanin Miljan Veljić, sa svega dva razreda osnovne škole, inače prvi učitelj iz Berana u ovoj ustanovi sve do školske 1898/1900. godine.

Tada za učitelja i upravitelja dolazi Milan  popa Maksima Popović sa potpuno završenom Bogoslovsko-učiteljskom školom u Prizrenu, koji će ovu dužnost vršiti neprekidno do penzionisanja,  juna 1936. godine. Među brojnim učiteljima/cama ne treba zaboraviti jednu od prvih učenica kasnije i prvu beransku učiteljicu Darinku Živanović udatu Čukić.

Interesantni su podaci i o finansiranju škole. Na početku rada izdržavana je od strane roditelja đaka, tokom 1894-1897. od strane Raško-prizrenske eparhije,  da bi 1897. godine  školu preuzela Knjaževina Crna Gora.

Svetovna osnovna škola u Haremima, predgrađu Berana, poznatija kao „Osnovna škola sa desne obale Lima“ počela je sa radom školske 1913/14. godine i u potpunosti zamijenila raniji Mejtep u čijim je prostorijama nastavila rad.

Njen prvi učitelj bio je Đukan Labudović, a kao ostali nastavnici pominju se Bisenija Vukanić, Toma Joksimović, Bogdan Obradović, Avram Čukić,  Miloš Nedić, Petar Radunović, Novak i Marko Josimović i Vukajlo-Kajo Babović.

Tokom međuratnog perioda, usljed pomanjkanja školskog prostora korišćena je kuća u glavnoj ulici, iznad česama (današnjoj lokaciji Suda) čije gornje dvije prostorije su korišćene za učionice, dok se u prizemlju nalazila kafana koju su učitelji koristili za kancelarijske potrebe.

Novo zdanje moderne, planski građene škole, podignuto je 1923. godine na lokaciji današnjeg „Stadiona malih sportova“ u kojoj je do 1929. bila smještena Učiteljska škola. Zgrada je korišćena do oktobra 1943. kada su je, zajedno sa ostalim javnim objektima u varoši, spalili Njemci.

Učitelji beranske Osnovne škole

Tokom prvih sto dvadeset i devet godina postojanja  beranske Osnovne škole „Varoši Berana“ u koju su uračunati učitelji/ce  Osnovne škole „Sa desne obale Lima“ iz Harema, radila su ukupno 64 prosvjetna radnika od kojih 48 učitelja i vjeroučitelja i 16 učiteljica.

Priloženi spisak  imena  učitelja/ca dat je abecednim redosljedom, sastavljen na osnovu dokumentovanih podataka objavljenih u službenim organima Ministarstava prosvjete: „Glasu Crnogorca“, „Zetskom Glasniku“  Knjaževine/Kraljevine Crne Gore, Zetske Oblasti/Banovine odnosno „Službenom glasniku“ Kraljevine Jugoslavije za period postojanja i rada od školske 1889/1890. do 1943. godine, kada je primijenjen novi školski sistem osnovnog obrazovanja.

Adžić Halit-vjeroučitelj, Arsenijević Mileva, Arsenijević Miličko, Babović Radisav-vjeroučitelj, Babović Vukajlo-Kajo, Bakić M. Miloš, Bojičić Đorđije, Bojović Jeremija, Bojović Milun, Cemović Milan, Cemović Milivoje, Cemović Milonja, Čukić Avram, Čukić Darinka, Čukić Ivan, Ćatović Iljaz-vjeroučitelj, Dabetić Milutin, Dabetić Miraš, Dević Vukajlo, Dobrašinović Vidak, Dragović Novica, Drešević Melila-Malića-vjeroučiteljica, Đurašković Jelena, Grubović Milosav, Ivanović Darinka, Jočić Miraš-upravitelj, Joksimović Marko, Joksimović Novak, Joksimović Toma, Jovanović/Krstić Nadežda, Labudović Đukan, Lazović Sava, Lekić Milo-upravitelj, Lekić Pavić, Leposavić Ivan, Marsenić Miloš, Milićević Anka, Nedić Hrisanta, Nedić Ljubomir-školski nadzornik, Nedić Miloš, Neradović Aleksandar, Obradović Bogdan, Popović Jelena, Popović Luka, Popović M. Milan-upravitelj, Popović Zagorka, Radović Vojin-vjeroučitelj, Radunović Petar, Raičević Malvina, Ralević Miloš, Ramusović Afis-vjeroučitelj, Saičić Anđa, Simić Filipina, Softić Rašid-vjeroučitelj, Šarović Stanica, Tomašević Radomir, Veljić Miljan, Vešović Irina, Vukanić Bisenija, Zečević Danojla, Zečević Ljubomir, Zejnilović Ibrahim-vjeroučitelj, Zejnilović Mustafa-vjeroučitelj.

Prva učiteljica: Darinka D. Čukić

Darinka D. Živanović, udata Čukić, (Berane 1885 - Beograd 1969), prva  je učiteljica beranske osnovne škole. Tri prva razreda pohađala je u Beranama (1893-1896) kod učitelja Miljana Veljića, četvrti kod Manastira Đurđevi Stupovi (1897), četiri razreda Niže gimnazije u Skoplju, peti i šesti u Solunu, sedmi razred Učiteljske škole u Skoplju 1903/1904. godine.

Tokom prosvjetne karijere službovala je u  Beranama, Gornjim selima-Lubnice, Donjoj Ržanici, Podgorici, a nakon Prvog balkanskog rata u Donjoj Ržanici, Peći, Beranama, Đurđevim Stupovima. Nastavila je rad kao učiteljica u Beranama 1919. do penzionisanja 1921. godine nakon čega se preselila u Beograd. Bila je udata za učitelja Ivana Čukića iz Donje Ržanice.

Darinka je baba eminentne filmske i pozorišne dive Vere Čukić-Mihić koja je ustupila fotografiju sa podacima autoru teksta na čemu joj se svesrdno zahvaljujemo.

Prvi učitelj: Popović Maksima Milan

                 (1878-1945)

Prvi učitelj beranske Osnovne škole, sa završenom potpunom učiteljskom školom, je Milan Popović. Bio je upravitelj, školski nadzornik u dva mandata, nacionalni radnik, ratnik četiri rata, poslanik Podgoričke skupštine, delegat i zapisničar Sreske narodne skupštine jula 1914. godine, odbornik  Odbora oslobođenja, narodni tribun, građanski političar-prvak Demokratske stranke,  honorarni učitelj na radu u Gimnaziji i Učiteljskoj školi.

Milan Maksima Popović je rođen 25. maja 1878. godine u Lušcu kod Berana, od oca sveštenika Maksima Popovića i majke Divne Nikoletić. Osnovnu školu pohađao je kod manastira Đurđevi Stupovi, XXI kolo Bogoslovsko-učiteljske škole završio školske 1897/98. u Prizrenu,  sa odličnim uspjehom. Prosvjetnu službu započeo je 1. septembra 1898. kao učitelj i upravitelj Osnovne škole u Beranama na  dužnosti koju je obavljao sve do penzionisanja 8. juna 1937. godine.

Zbog nacionalno-oslobodilačkog rada hapšen je i zatvaran u sjeničkom zatvoru prije balkanskih ratova. Učesnik je ratova od 1912-1918.  Početkom Prvog balkanskog rata imenovan je za člana Vojnog suda a po oslobođenju Berana za člana Oblasnog suda.

Prvi svjetski rat proveo je u internaciji, u logoru Nađmeđeru. Tokom međuratnog perioda obavljao je brojne funkcije:   prvi  načelnik Beranskog sreza (1918); poslanik Velike narodne skupštine u Podgorici (1918) i član delegacije koja je regentu Aleksandru uručila Rezoluciju o ujedinjenju; odbornik Opštine. Ustaničkih dana jula 1941. biran je za delegata i zapisničara Sreske narodne skupštine i odbornika Odbora oslobođenja.

Za nacionalno-prosvjetiteljski rad odlikovan je: Ordenom petog stepena Кnjaza Danila Prvog (1907), Ordenom Sv. Save petog reda (1923), Ordenom Sv. Save četvrtog reda (1928. i 1940), Spomenicom za rat 1914-18. (1925), Spomenicom za ratove 1912-13. (1927), Ordenom Jugoslovenske krune  petog stepena (1932).

Кao eksponiran monarhista-nacionalista interniran je maja 1943. u Italiju, a po kapitulaciji deportovan u Njemačku. Nakon povratka iz ropstva ponovo se priključio četničkim jedinicama. U odstupnici, zarobljen je od strane pripadnika Jugoslovenske armije (JA) i strijeljan na Pohorju kod Maribora u Sloveniji, maja 1945. godine.

Tekst i foto: Zoran Zečević

Tekst preuzet iz 7. broja časopisa „Nova Sloboda“