Od danas postaju ništavni svi organi stare države i okupatora. Cjelokupnu civilnu, sudsku i vojnu vlast preuzima narod, koju će u ime naroda, radi potreba Narodnooslobodilačke borbe, vršiti Odbor narodnog oslobođenja izabran voljom predstavnika naroda na Skupštini i odbori u opštinama i selima.

Ove riječi izrečene su 21. jula 1941. godine u sali Doma trezvenosti u Beranama.

Poslije pobjedonosnog Trinaestojulskog ustanka protiv okupatora, sastali su se u Beranama legalno izabrani predstavnici naroda, birani u gradskim naseljima i selima, u odredima, i održali Skupštinu. Tog dana je formiran Odbor narodnog oslobođenja, prvi organ narodne vlasti u Crnoj Gori i Jugoslaviji. Učesnici su bili predstavnici grada Berana i opština poličke, budimske, ržaničke, manastirske, gornjoselske, štitarske i svih političkih stranaka. 

To je bio najviši organ političke i vojne vlasti naroda, čije su odluke imale veliki političko-pravni značaj.

Po vremenu i načinu nastanka, svojoj dalekovidosti, bila je to originalna pojava i veoma značajan datum u novijoj crnogorskoj istoriji.

“Savlađivanjem italijanskog garnizona, oslobođenjem Berana i najvećeg dijela teritorije sreza, postignuti su prvi, ali veliki rezultati u oružanoj borbi”.(Đoko Pajković).

Skupština narodnih predstavnika, sastavljena od 216 delegata i preko stotinu gostiju, uz učešće Muslimana neoslobođenog dijela sreza, uz ravnopravno sudjelovanje žena i omladine, prkosno je 21. jula 1941. proglasila da sa tim danom prestaje sva vlast stare države i okupatora.

 A sve se to moglo dogoditi u Beranama, gdje se, kako napisa Milovan Đilas u svom kultnom romanu Besudna zemlja, “buntovno i silovito vasojevićko pleme slilo u limsku ravnicu…”.

Rad Skupštine bio je javan, diskusija, u kojoj je učestvovalo jedanaest delegata, slobodna, demokratska. Prvi diskutant, Gavro Cemović, naglasio je:  “Ova borba je veličanstvena, ravna onoj koju su u svoje vrijeme vodili vojvoda Miljan Vukov, Panto Cemov i drugi narodni prvaci Vasojevića”. Uz zahtjev da se formiraju novi organi vlasti, isticano je: „treba stvoriti vlast koja će služiti narodu“, „treba vlast predati ljudima kojima će narodni interesi biti iznad svega“, „dok se borba vodi treba da upravljaju oni koji imaju u narodu povjerenje a kad bude slobodna zemlja neka narod odlučuje“.

Ovaj svojevrsni parlament na zelenom Limu donio je niz važnih odluka u kojima su proklamovana i neka načela koja će kasnije postati osnova jugoslovenskog društveno-političkog sistema.

U demokratskom načinu izbora, u sastavu i odlukama Odbora, izraženi su politička širina i opštenarodni antifašistički karakter Narodnooslobodilačkog pokreta. Sadržan je i svjestan stav komunista da treba izbjeći njihov monopol i partijsko-političko partnerstvo, jer ni jedno ni drugo, kako je istaknuto, ne bi bilo spojivo sa suštinom neposredne demokrarije.

 U Odbor narodnog oslobođenja izabrana su 22 člana:  Aleksandar Bojović, prota, Berane, Simo Kastratović, profesor,Berane, Panto Mališić, učitelj Pešca, Gavro Cemović, inženjer, Berane, Milan Popović, učitelj, Lužac, Milan Kuč, zemljoradnik, Polica, Mirko Dedović, inženjer, Berane, Radonja Golubović, advokat, Buče, Bogdan Obradović, učitelj, Gornja sela, Radomir Jovančević, student, Dolac, Radoje Šćekić, preduzimač, Gornja sela, Miljan Tomičić, zadrugar, Lužac, Božo Milačić, radnik, Berane, Mijaile Kuč, zemljoradnik, Polica, Savo Joksimović, student, Buče, Mirko Jelić, zemljoradnik, Donja Ržanica, Radovan Čubrović, zemljoradnik, Dapsići, Jagoš Šćekić, zemljoradnik, Polica, Radomir Mitrović, student, Berane, Miko Knežević, zemljoradnik, Budimlja, Dragutin Joksimović, učitelj, Pešca, Kojo Bubanja, učitelj, Štitari.  Predsjednik je prota Aleksandar Bojović, potpredsjednik Simo Kastratović, profesor, a sekretar Panto Mališić, učitelj.

Formirano je pet sekcija: Upravna, Ekonomsko-finansijska, Vojno-sudska, Socijalno-zdravstvena i Kulturno-prosvjetna, kojim su rukovodili članovi Odbora.. 

Upravna sekcija organizovala je narodnu vlast i obezbjeđivala mir i red u Beranama i na oslobođenoj teritoriji. Ekonomsko-finansijska je odmah popisala finansijska sredstva svih banaka i drugih ustanova, kao i cjelokupnu imovinu koja je pripadala državi. Sekcija je organizovala privredni život u gradu i poljske radove na selu. Glavni zadatak je snabdijevanje vojničkih jedinica na položajima, kao i prehrana siromašnog stanovništva grada i sela. Vojno-sudska sekcija vršila je poslove sudstva, a Zdravstveno-socijalna starala se o radu bolnica, apoteka i drugih zdravstveno-socijalnih ustanova i osnivanju službe u vojnim jedinicama. Prosvjetno-kulturna sekcija organizovala je rad u odredima, zaštitu školskih zgrada, školske imovine i spomenika kulture. Sekcija je izdavala Informativni bilten, pod rukovodstvom Veselina Masleše koji se ustaničkih dana nalazio u Beranama.

Već sjutradan, 22. Jula 1941. formirana je, sa sjedištem u Beranama, partizanska pošta, prva u Crnoj Gori i Jugoslaviji. Upravnik je bio Maksim Vuković, koji je prije rata završio Višu poštansko-telegrafsku školu u Beogradu. On je organizator svih veza i pošta na slobodnoj teritoriji. Na centrali pošte u Bijelom Polju nalazio se telefonista Vojin Žurić, u Mojkovcu upravnik Milan Mišnić, u Kolašinu na pošti radili su Bećo Đilas, Zorka i Radule Vujisić, u Mateševu Milo i Aco Vešović, u Andrijevici  Vojo Stijović, a u Murinu stari rodoljub Radun Laban. Bili su to odani ljudi i partizani. Na svakom pismu i paketu udaran je žig s likom partizana. U gornjem dijelu je ispisano: “Partizanska pošta”, u donjem “Crne Gore i Boke”, a ispod svega, odredište pošte: “Berane”.

Svakog dana je otpremana pošta za Andrijevicu, Bijelo Polje i Kolašin, po kuririma, kasnije na konjima, a pokatkad zaplijenjenim italijanskim automobilima.

Upravo, na istorijskoj Skupštini u Domu trezvenosti, isticali su njeni učesnici, došli su do izražaja suštinsko razumijevanje karaktera i ciljeva Narodnooslobodilačke borbe i jasnoća perspektive o neminovnim revolucionarnim promjenama, nosiocima vlasti. Formulisani su stavovi o organizaciji  i ulozi narodnooslobodilačkih odbora.

Skupština je borbu za oslobođenje postavila u prvi plan. Proklamovano je i realizovano načelo opšteg i jednakog prava glasa bez obzira na društveni status, obrazovanje i pol svih građana starijih od 18 godina. Tada je prvi put u ovom kraju, u odlučivanju o tako važnim poslovima, učestvovala i jedna žena (Radmila   Nedić iz Pešaca). Garantovano je obezbjeđenje lične sigurnosti i imovine svim građanima, a koji su obavezni da se odazivaju zahtjevima i odlukama Odbora. Proklamovan je, zatim, princip o narodu kao jedinom nosiocu suvereniteta. Jedinstvo vlasti je načelo koje je takođe usvojila Skupština.

Predsjednik Odbora narodnog oslobođenja, prota Aleksandar Bojović, održao je na kraju patriotski govor i naglasio: “Ovo smo započeli! Treba ići naprijed!”

Ubrzo su se naronooslobodilački odbori osnivali širom Jugoslavije. Sve je to bio jedan integralni proces stvaranja organa narodne vlasti, koji se postepeno razvijao.

Slobodan Vuković

(Iz knjige „Suncokreti na Trafalgaru)