Selo Zabrđe se nalazi nadomak Andrijevice, a nije previše udaljeno ni od Berana. Obuhvata prostor od plavetnog Lima, sa čijih se obala svojim strmim padinama penje nebu pod oblake, tamo ka Gradišnici.

U tom naselju se osjeća dah davnine, jer su preko njega još od iskonskih vremena vijugali karavanski putevi kojim su hodili brojni putnici, ali i mnoge vojske. Dosta starina nije još istraženo onako kako treba, mnogo toga čeka da se pronađe i objelodani.

Andrijevica i Berane, kao i sela i naseobine tog krajolika, prepoznatljivi su pored brojnih prirodnih ljepota i po tome što njedre i mnoge žitelje prepoznatljive po svojem divnom fizičkom i duhovnom sklopu, pa je tako i Zabrđe iznjedrilo dosta uspješnih u raznim oblicima ljudskog djelovanja.

Potreban je poseban napis da se i svi spomenu, uz uvijek prisutnu bojazan da neko bude i, naravno, nenamjerno izostavljen.

Zato bih, za sada, u uvodu, spomenuo, ali samo iz oblasti sporta,  dvojicu braće od stričeva, Bakiće, koji su bili igrači poznatog turskog fudbalskog kluba ,,Galatasaraj“ iz Istanbula, Miliju-Mila i Pavla, koji su 1905. godine bili i među njegovim osnivačima.

Milo je preminuo u Kočanima, u Makedoniji 1913. godine od kolere, a bio je oficir crnogorske vojske. Pavle je postao poznati finansijski stručnjak i direktor rudnika Trepča, a strijeljan je od strane partizana 1944. godine u Andrijevici.

A upravo dvije godine nakon što su Bakići učestvovali u osnivanju poznatog i trofejnog ,,Galatasaraja“, u Zabrđu je rođen Puniša Novičin Bakić, koji će postati vojni pilot.

Posebna zanimljivost je ta da je pored njega Zabrđe iznjedrilo još četiri vojna pilota iz vremena Kraljevine Jugoslavije. To su:

-Blagoje Mijaila Bakić, kapetan, koji je rođen 1909. godine. Poginuo je 6. aprila 1941. godine iznad sela Šajkaš, koje se nalazi blizu Titela u južnobačkom okrugu, u okršaju sa njemačkim pilotima, pošto je prethodno uspio da obori dva njihova bombardera. Na mjestu pogibije podignuto je spomen obilježje.

-Andrija Sava Vesković, major avijacije, rođen je 1907. godine u Zabrđu. Rat ga je dočekao u Skoplju, odakle je odmah poletio u okršaje s njemačkim pilotima; pogođen je iznad Kraljeva, ali je uspio da se spusti i sleti koristeći najobičniju livadu. Bio je jedan od onih koji su podigli narod na ustanak u andrijevačkom kraju 13. jula 1941. godine, bio je komandant Andrijevačke brigade, komandant Komskog četničkog korpusa. Poginuo je kada je upao u partizansku zasjedu na Margiti ispod Komova, juna 1943. godine.

-Branko Mitra Bakić, pukovnik avijacije, poslije Drugog svjetskog rata obučavao je pilote JAT-a. Bio je obrazovan, a govorio je više svjetskih jezika. Preminuo je 1972. godine u Beogradu.

-Vojo Milete Bakić, potporučnik, pilot-mehaničar, rođen je 1912. godine.  Odazvao se pozivu da brani otadžbinu, a u jednoj od vazdušnih bitaka morao je da iskoči iz aviona i da se spusti padobranom na područje Tutina. Uhvatili su ga mjesni muslimani i mučili sve dok ga nijesu predali Njemcima, tako da je kraj rata dočekao u zarobljeništvu. Ostao je u vazduhoplovstvu i obučavao je buduće pilote u Vršcu.

Puniša Bakić, bio je kapetan, pilot; rođen je u Zabrđu u porodici Novice i Naste, koja je bila od Lekića iz Bara Kraljskih; u Zabrđu je završio osnovno školovanje, a nastavio je učenje u Mostaru u Vazduhoplovnoj školi, u sedmom puku, koje je završio 1929. godine. Službovao je i napredovao u Skoplju, Sarajevu, Zemunu i Mostaru. Rat ga je zatekao, prema kazivanju nekih njegovih rođaka, u Zagrebu i to u bolnici. Brzo je izašao, obukao opremu, sjeo u avion i upustio se u neravnopravnu bitku protiv njemačkih ,,štuka“ i ostalih njihovih  jakih aviona. Poginuo je iznad Dervente junački braneći svoju otadžbinu. Posthumno je odlikovan poslije rata. Iza njega su ostale supruga Dobrica i kćerka Zorica koja je preminula mlada.

Njemu se, negdje između 1935.- e i 1938. godine, jer nažalost ne postoje tačni navodi zbivanja, dogodio jedan nevjerovatni događaj sa srećnim završetkom i to ne mnogo daleko od njegovog rodnog Zabrđa, iznad ledine Ovsine u Lušcu, kod Grujica, na samo kilometar-dva udaljenosti od Berana.

Naime, to prostranstvo, nakon prinudnog slijetanja aviona 1925.-e, neko spominje i 1927. godinu, a to je bilo i prvo u tom kraju, kojim je upravljao pilot Lazar Bajčetić rodom iz Pljevalja, korišteno je i dalje za slijetanje i polijetanje letilica, postalo je pista. Nije poznato šta je to natjeralo Bakića da sleti, da li je ono bilo i predviđeno ili je bilo prinudno. ali u svakom slučaju svoju ,,Brege-19“, oznaka N 1 5, usmjerio je na travnatu površinu, kad je odjednom ugledao grupu ljudi na njoj.

Jedino što mu je bilo preostalo, pošto se o preletu nije moglo ni pomisliti, da pokuša da ih nekako izbjegne sa najmanjom štetom i, naravno, bez posledica po njih, dok o svojoj bezbjednosti nije ni razmišljao. Kao vješt pilot uspio je da zaobiđe te zaprepaštene mještane, uspješno je prizemljio avion, ali je proklizao po neravnijem rubu brda, koje je bilo i ivica istočne strane piste. Zaustavio se, uspjevši da ugasi motor, s desnim krilom prislonjenim na krov brvnare Draga Pajkovića i prednjim dijelom uz pleteni plot.

Ono što je neshvatljivo jeste to da je avion ostao čitav, krilo neoštećeno, pa čak ni jedna šindra, odnosno drvena krovna pokrivka, a ni plot, a pilot Puniša Bakić je ostao bez bilo kakve ogrebotine.

Međutim, tu čudesima nije bio kraj - znatno kasnije, rođaka pilota Puniše Bakića Zlatana-Zlata udala se za sina domaćina kuće u koju je udario krilom aviona. Inače, ranije je bila udata još jedna odiva Bakića za bliskog rođaka tog domaćina, Jagoša Pajkovića, Stanisava-Ćana.

I ne samo to, na zaravni iznad tog mjesta ugrađeni su, znatno docnije, rezervoari za kerozin za potrebne najprije civilnog, a potom i vojnog aerodroma koji se preselio sa te površine na donju terasu,  Škrljevicu, koja je obuhvatala područja Doca i Lušca, a kasnije je proširena na Kamenjaču i Pešca sa njenim poljima.

A da je ova nevjerovatna priča i sasvim tačna svjedoči i fotografija, čiji je tvorac za sada nepoznat, a koju je sačuvalo ovo poznato i ugledno bratstvo.

U Beranama žive Punišini najbliži rođaci, a među njima i rođeni sinovac Milo sa svojom porodicom...

Milija Pajković

Foto: Foto-album porodice Bakić

Obrada fotografije: Milija Pajković