Od širokog osmijeha ranog djetinjstva, preko prepletenih staza života, razvučeno je široko platno sjećanja:
- Čika Hamdija, jesu li bureci friški, današnji?
Probijajući se kroz masu učenika, prema zovu mirisa vrućih bureka, pitala sam duhovito, uspjevši stići do stakla pulta iza kojeg su bjelusale pune tepsije beranske omiljene hrane.
-Ne, jučerašnji su - odgovorio je smireni glas, smješkajući se.
- Molim Vas, dajte mi onda dva.
Grohotom se smijući, prvoj je meni pružio vruće bureke u bijelu zamotanu hartiju.
Od tog dana počelo je prijateljstvo i uvijek ispružena dva bureka, za mene i sestričnu, u vrijeme velikog školskog odmora beranske gimnazije.
Nezaboravni, uvijeķ nasmijani Hamdija Krasnić, rodjen je 18. septembra 1946. godine u selu Brod - Šar Planina, opština Dragaš. Roditelji Zurap i majka Hanifa, rodili su sedmoro djece, tri sina i četiri kćeri, koji su ih pratili u poštenju i vrijednom rafu.
Sinovi Kadar, Hamdija i Hudaija su u ranoj mladosti, u potrazi za poslom, stigli do Berana i u njima i ostali. Njihov otac je bio trgovac i ugledni član džematskog odbora u seoskoj džamiji.
Hamdijino djetinjstvo u 14- oj godini dobija nove obrise - odlazi u Đevđeliju (bivšu republiku Makedoniju) na pečalbu i kod svog sunarodnika uči zanat. Tamo ostaje dugih osam godina. Kao zreo mladić vraća se u selo i ženi lijepom Zarifom. Ta ljubav se oplodila sa dvije ćerke i sinom - očevim nasljednikom po imenu i poslu.
Interesantni su ljudski putevi; nekad nas noge odvedu gdje ne planiramo, ali se pokaže boljim mjestom. U to vrijeme, mnogi su odlazili u Njemačku, pa je i Hamdija sa starijim bratom poželio da tamo potraže bolje uslove za rad. Na putu za Njemačku, svraćaju u Berane da posjete rođake i slučajno upoznaju čovjeka koji im je ponudio lokal u najam. Po starom i dobrom običaju, obavijestili su roditelje i svi zajedno odlučuju da uzmu taj prostor i započnu samostalan posao.
Vrijedne ruke složne braće, ukusni proizvodi i osmjesi skromnih ljudi su zadobili simpatije sugrađana. Tu smo mogli dobiti i nešto što nije se moglo dobiti na drugom mjestu: Ništa, a to je bila limunada sa sladoledom.
Njihov posao je napredovao i uslijedila je nova ponuda za drugi lokal - kod gimnazije, na frekventnom mjestu prema bolnici i nekim preduzećima. Uvijek vrući bureci, zamamno su mirisali i bili neodoljivi, a kolači uvijek svježi. Posle 1983. godine, na predlog prijatelja, otvaraju privatnu trgovinu.
Njihova djeca, bogato nasljeđe, nastavili su uspješno, kako sad kažu: "Porodični biznis".
Naš - čika Hamdija - umro je 13. Februara 2020. godine.
Sjećanja traju.
Alma Delić Halar
Autorka je rođena Beranka, dip.ing elektrotehnike, magistar ekonomije. Humanitarni radnik, pisac, slikar, fotograf. Živi u Republici Hrvatskoj
