Onomad je, u Čikagu, u devedesetoj godini, preminuo istaknuti crnogorski iseljenik Miloš Pantović, jedan od osnivača čikaškog iseljeničkog Humanog društva „Boka“.
I: kako bi rekao pjesnik Leso Ivanović: Sjećanje me lakom tugom ovi...
Kad god sam u Čikagu, ja sam doma!
Konačio u kući Miloševoj, pa i u domu Ratka Marsenića, školskog druga iz gimnazijskih ivangradskih dana. Tu su i Čikažani iz mog kraja: Vlastimir Dubak, Vučko Barjaktarović, Momo Pantović, Labud Marsenić...
Kao amanet ponijeli u svijet riječi iz zavičaja: Poštuj tuđe a svojim se diči.
-Poštovaćemo i voljeti ovu zemlju u kojoj živimo, ali nikad nećemo zaboraviti našu dragu domovinu! – reče mi Ratko Marsenić.
A Miloševa supruga Dostana, pripremala najljepšu kolobotnjicu koju sam ikad probao. U Čikagu sam čitao ivangradsku „Slobodu“, na koju je Miloš bio preplaćen.
Miloš je njegovao maternji jezik i sa svojom djecom, sinom Brankom, ćerkama Brankom i Gagom, uvijek razgovarao na maternjem jeziku.
Gaga završila u Čikagu Ekonomski fakultet: zaposlila se kao stjuardesa. Leti avionima velike američke kompanije; čas je u Rio de Žaneiru, čas u Tokiu, čas u Frankfurtu...
Rođena u Ivangradu.
- Volim da putujem, pa je i to razlog što sam se opredijelila za stjuardesu. Posao stjuardese nije lak, dođeš u nepoznat grad, hoćeš da ga upoznaš, ali ne znaš nikog – kazivala mi je Gaga Pantović.
Želja joj je da jednoga dana, kao diplomirani ekonomista, radi u upravi Kompanije u Njujorku. Zato i leti, jer će joj to, veli, donijeti prednost za rad u upravi...
Milošu u mislima Crna Gora.
Crnogorci su u svijet odlazili, kako su zborili, „zbog siromaštine“, ali i zbog raznih nepravdi u starome kraju.
Miloš je radio u Fabrici sulfatne celuloze i papira u Ivangradu. Nije bio zadovoljan odnosom prema njemu... Revoltiran, otišao je u Ameriku.
Sudbina je udesila da baš u Čikago službeno dođe delegacija ivangradske Fabrike celuloze, na čelu s generalnim direktorom. U delegaciji je bilo i onih zbog kojih je Miloš napustio zemlju. Dočekao ih je, Izveo u Čikagu na gala večeru i te noći, ne žaljeći, potrošio preko hiljadu dolara...
Vele iseljenici da je u svijet lako otići, ali se teško vratiti.
Miloš nije zaboravljao Ivangrad/Berane; dolazio iz daleke Amerike. Pomagao.
Sahranjen je u Čikagu.
I:sjetno šume breze u njegovim zavičajnim Vasojevićima.
Slobodan Vuković
Foto: Miloš Pantović i Slobodan Vuković: u gornjem redu Dostana sa sestrom
