Prije stotinjak godina na Komu je boravio u to vrijeme poznati i poprilično luckasti slovar i lingvista Grof Apostrof.
Stvarajući, nerijetko i sanjajući neobične riječi i kovanice, Grof je u starostavnim spisima čitao i o planini Kom. Bio je fasciniran prisustvom Koma u mnogim iskazima i riječima. Zbog toga je jednoga dana Grof Apostrof i odlučio da sa svojim vjernim slugom Antonimom posjeti drevnu planinu. Ubacili su u svoju dvorsku kočiju prtljag sa hranom i odjećom – i naravno, Grofov nezaobilazni torbak. U njemu su bile brojne i raznobojne papirčine i hartijetine sa posebnim riječima, uz njihova stvarna i moguća značenja, kao i mjesta i podneblja na kojima su se određeni izrazi prvi put pojavljivali.
Grof Apostrof je bio toliko zaluđen riječima da su se mnogi koji su ga poznavali često pitali koliko su njegova objašnjenja istinita i naučno utemeljena, a koliko su , u stvari, plod Grofovih maštarija.
Bilo kako bilo, Grof Apostrof je čvrsto odlučio da otperja na daleke pute, ka dičnome Komu – a i sami Kom ga je iz daljina svojski omamljivao nalazeći se, sa pravom ili ne, na počecima, sredinama ili završecima mnogobrojnih riječi (komuna, komora, komesar, komision, uskomešanost, uz još sijeset takvih i sličnih komotvorki pod kapom nebeskom – Nije kom je namijenjeno već kom je suđeno... Kom obojci kom opanci...).
Tumbao je Apostrof po svojim razbarušenim mislima:
Komodo zmaj – vjerovatno zmaj koji je otišao sa Koma...
Frikom - valjda bi to bila tri slobodna komska vrha koja, ogrnuta snijegom, liče na sladolede...
Komocija... Šta sa komocijom... Da nije u doba Rimljana nekakva Ocija boravila na Komu...
Zatim bi naglas razmišljao – Zbilja, moram se pobliže upoznati sa Komom koji se i slikom i prilikom okomio na razne slovne kombinacije...
...
Jedne avgusovske zore, u jeku rasplamsanog ljeta, Grof Apostrof i sluga mu Antonim stigoše do prvih zarepaka gorostasnog Koma. Grof je bio toliko uzbuđen da je pocupkivao od sreće (kao i jedna davna Snoviljka kada bi vidjela diva Komuila).
Grof Apostrof užurbano reče Antonimu da spakuje nešto hrane i uzme torbak sa Grofovim znakovitim hartijama, kako bi što prije krenuli uz planinu. Ali , Antonim se zamišljeno glasnu –
A šta mislite, visokocijenjeni Grofe, da Vi krenete uz šumu, ka vrhu, a da ovdje, čuvajući kočiju i konje, ostanem postojano ja...
Na to je, odjednom namršteni Grof, kisjelo promrsio –
Antonime, ne budi Nepostojano Ja... To ne znači da sam ja kao ja nepostojan, nego ti koji nemaš svoje ja... U stvari, ja sam mislio na Nepostojano A, ali sam dodao j – što uopšte ne znači da sam to ja, već se odnosi na tebe, iako je kazano ja – sve više se zapetljavao zahuktali Apostrof. Na kraju, primijetivši Antonimov kolutajući pogled, samo je naglo podigao ruku i uzviknuo – Komandujem, idemo na Kom!
Ubrzo je i pomislio – Uh, i u komandi mi je Kom...
...
Tog jutra mnogi stanovnici šume primijetiše dva neočekivana gosta koji su se, sporo ali istrajno, kretali uz Kom. Pratili su ih znatiželjni Komkriti koristeći svoju moć nevidljivosti. Sa drveća ih je posmatrala i vila Čarna. Bila je spremna da odmah pozove u pomoć Tvrdišu Zvezdolovca, ako bi ova dva neobična putnika, na bilo koji način, poremitili uobičajeni šumski mir.
Grof Apostrof je sa neskrivenim zadovoljstvom veoma često zastajkivao, diveći se starim stablima, pticama, izvorima, neobičnom cvijeću. Uz to, kao da su mu se otvorili svi zlatni slovari i čitanke sa Koma - samouvjereno je i brzo, svojom velikom drvenom olovkom zapisivao:
- Ahaaa! Stablo divljih krušaka – kom.. Lješnik koji će uskoro ispasti iz ljušture – komišanac... Deblo za najmoderniji namještaj – komoda... Pozicija ptica koje se oglašavaju – kompozicija... Mahovina koja pokazuje na sjeverni vrh Koma – kompas... Pa, daaa... Sviloplet i svaki plet korijenja, žbunja i gnijezda – komplet (uz komplet je, spazivši Gorovilovu kolibu pod stoljetnim hrastom, dopisao - kompletan komfor).
Iznenada, Antonim primijeti stazicu koja je vodila do ulaza u jednu od komskih pećina. Utišanim glasom reče –
Visokocijenjeni Grofe, da li da polagano uđemo unutra... Ko(m) zna, možda nabasamo na koji dukat od čuvenog komskog blaga...
Apostrof mu uz osmijeh kaza –
Ja sam svoje blago našao!
Te svježe avgustovske večeri koja bješe ispunjena zvijezdama (Grof Apostrof bi dodao – I kometama) dva putnika su, ogrnuta svojim ćebadima, zakonačila na vrhu Koma. Grof je posmatrao osvijetljeno nebo. Nije mogao da zaspi, a i kako bi kad su ga svrbjele i žuljale stare i nove riječi sa Komom u sebi, koje su, pomišljao je – nailazile u najezdama kao komarci... Pogledavši premorenog Antonima, Apostrofu se ote –
Baš je dobro što smo na Komu, kompanjonu moj!
...
Svoje slovne komske kombinacije Grof Apostrof je sa ushićenjem odnio na poznati Univerzitet koji se, između ostalog, bavio riječima i jezičkom problematikom. Slušajući njegovo izlaganje mnogi naučnici u sali počeše da se smijulje i gurkaju laktovima, tražeći od Grofa dokaze za svoje tvrdnje. Jedan od njih mu je i dobacio (stručnjak za odnose sa javnošću – Lord Bilbord) -
Kom si kom sa (na francuskom jeziku to bi značilo – I ovako i onako... Svakojako.).
Prozvaše ga maštarom i komedijantom.
Grof Apostrof nije obraćao pažnju na njihove komentare. Znao je samo da će, kada zađe u godine i osjeti svoj skori kraj, još jednom poći ka Komu. Da okružen komskim zvijezdama i ogrnut tonama riječi u kojima je Kom - usni vječitim snom.
Osmjehivao se – A mogu i pasti u komu....
P.S.
Zamislite, tek, da je živio u savremenoj eri kompjutera...
Cuk, cuk, cuk – tačka. Kom
(odlomak iz rukopisa „Čuvari blaga“ – Komske priče 2, Velimir Ralević, Sonja Živaljević i Žarko Vučinić)
