Lim je rijeka našeg djetinjstva i mladosti, u to nema nikakve sumnje!

Odrastali smo pored njega, šetali njegovim obalama, prelazili preko nanesenih i zaglavljenih greda na njegova ostrvca,  učili da plivamo, najprije ,,paski”, a zatim po beranski, odnosno ,,šamaranjem“ vode rukom, a onda su na red došli pravi stilovi - ,,kraul“, ,,leđno“, „prsno“, ,,leptir“, ,,delfin“, koje smo usavršavali i u otvorenim i zatvorenim beogradskim bazenima, u vrijeme studiranja;  pored toga, skakali smo u limske zelene dubine sa stope, odnosno, ,,noge“ mosta, zatim sa njegove ograde, pa sa obale, s vrha mreža, najprije na noge, a zatim smo pravili ,,lastu“ i ,,prelom“.

Takmičili smo se u preronjavanju, čitali smo i učili u njegovim vrbacima, zaljubljivali se u vitke i dugokose kupačice, učili tajne pokera i karlače u skrovitim mjestima uz obalu, pecali, trudeći se da što prije spoznamo svijet modrih virova i brzaka u kojem su carovale ogromne mladice, jedrili deraći, vijugale pastrmke skakačice, koščati skobalji, mrene, lipljeni, dok su se po muljevitom dnu valjali rakovi čistunci, a ispod kamenja plandovali pršutani-punoglavci.

U njegovoj vodi su se za mjesečnih noći kupale limske nimfe i vile, koje su dolijetale sa Komova, Bjelasice i Cmiljevice; svoja zlatna krila su krile u vrbama, a oni koji su bili opčinjeni njihovom neopisivom ljepotom i zaljubljeni do ludila, tražili su ih po cijelu noć, sve dok ih prvi zlatkasti zraci ne bi natjerali da odustanu, ali samo do naredne mjesečne noći!

Lim nam se neosjetno i mazno uvukao pod kožu, ušao u krvotok, zavukao u srce! A uvukao se i našim majkama, a i njegova studena proljećna i jesenja voda u njihove kosti i u svaki dio tijela, jer su one dosta vremena provodile u njegovim plićacima perući rublje. Svaka od njih je imala svoje mjesto kod mosta, svoj bjelutak, na koji je stavljala veš i lupala ga bukovim peračem, sve dok iz njega ne bi zabjelasala bjelina i izašla svaka kapljica vode!

Njegove plaže su bile na Talumu, pored gimnazije i bolnice, ispod Prosina, mosta, na Crevari, Lugovima, mrežama, kod motela, u Pešcima, na Buču, dijelu Ržanice,  na Pločicima u Vinickoj, na Marsenića rijeci, na Lukinom viru! Bila je poznata i Zelenika, sa  dva bazena, napravljenim od tesanja miluta, koji se koristio za nadgrobne ploče! U nju su, sa stijene iznad, skakali i  najhrabriji beranski skakači u vodu!

Čim bi se istopio snijeg na Lazovima, na Bijelom kamenu, planinskom proplanku iznad Buča i Banjevca i ljeto neosjetno skliznulo u dolinu, na obalama Lima je  vrvjelo od kupača i kupačica, koji su i šetkali nasipom, svom njegovom dužinom, pa je sve to ličilo na istinsku morsku rivu! Na svakih dvadesetak metara bile su grupice mladih, koje su pjevale, uz svirku na gitari.

Bilo je to i vrijeme mišićavih mladića, koji su svu zimu vježbali  tegovima, napravljenim od metalne šipke i dvije oveće konzerve, nalivene betonom ili, u najboljem slučaju, olovom, jedući samo zdravu hranu, jer druge i nije bilo, a uz to se i baveći loptanjem, trčanjem, gimnastikom i provodeći dosta vremena u prirodi. Bilo je to i vrijeme  lijepih i dugonogih djevojaka i djevojčuraka, koje nijesu znale za debljinu i celulit, a, bogami, ni za šminku.

Bilo je to i vrijeme kad se čitalo, obavezno učilo sviranje na gitari i pjevanje, a pjevušili su se pretežno domaći šlageri, ali i američki i engleski rok i pop, francuske šansone, italijanske kancone, kao i ruske i meksikanske  pjesme!

Pored vode su nastajali i stihovi beranskih poznatih i nepoznatih pjesnika, koje su oni, najprije, recitovali, a kome bi drugo, do Limu, zmijskom caru, pokatkada srebrnkastih a ponekada plavkastih leđa, koji vječno vijuga bajkolikim dolinama,  iznikao iz Plavskog jezera, satkan od hladnih i bistrih voda Ljuče i Vrmoše, ispraćen na daleki put  budnim okom Visitora, Prokletija, zatim Komova, da se šepuri prostranstvom između Bjelasice i Cmiljevice, prije nego li izađe kroz mitsku i tajanstvenu Tivransku klisuru.

Pored njega su, šćućureni u vrbacima, okapali i razni slikari i vajari, i oni dobri i oni umišljeni, čekajući da iz njegovih dubina i plićaka izroni neka ideja, koju bi pretvorili u neko čudesno djelo, kojim bi zadivili svijet...

Na obale Lima se nije nosila voda za piće- samo malo  dalje od korita, ispod vrbaka, prokopala bi se rupa od dvadesetak santimetara i pojavila bi se hladna i čista voda. Naravno, nebrojeno se puta, prilikom plivanja i gnjuranja, gutala limska voda a bilo je i onih koji su iz njega pili, jer je tada bio čist i prozračan!

Obalom su, predveče, prije korzoa, šetali najugledniji i najumniji Beranci, raspravljajući o raznim zbivanjima i uživajući u čarima sutona!

Jedno vrijeme, najpoznatija plaža je bila nedaleko od sjedišta Građevinskog nikšićkog preduzeća, na mrežama-vodoutvrdama protiv poplava, pa je ostala zapamćena kao Mreže! Tu se Lim zaustavljao, proširivao svoje korito, plavetan i bistar, kao gorsko oko i uranjao je duboko u pjeskovito dno. Blizu se nalazio livadak, uvijek pun mlake vode, a iznad je bilo ugnijezdeno nekoliko trošnih mahalskih kućeraka.

Na mrežama je vječito visio Mijo Talijan, koji je  skakao sa najvisočije mreže, uzgred hvatajući bjelouške. Naravno, svi su se tajno divili oblinama tek napupjelih beranskih ljepojki, među njima i lijepe mahalke Mele, koja je u vodu uranjala samo u kombinezonu, a iz vode izlazila sva providna, nalik na nekakvu glumicu iz filmova melodramske sadržine!  

Bilo je to i vrijeme kad se rijetko spustalo na more, pa su se na mrežama baškarile i  cure iz raznih gradova! Najljepše je bilo oko kasnog popodneva, kada bi sunce klonulo ka Lazovima i Pakleni i kad bi mnogi napustili plažu- ostajali su oni istinski zaljubljenici u Lim da bi se još brčkali u providnoj vodi i da bi  pekli na žaru od vrbovine i jove mliječne klipove crvenkastog kukuruza ,,jarika“, ubrane u luškim i ržaničkim kukuruzištima.

Živio je Lim i noću! Gazili su ga, na najplićem mjestu, kao da su kauboji, braća Vuksan, Mirko i Brano, još jedan bratski par Zoran i Bobo, Slavo, Suki, Zoki, Saša, Kole, Miško, Vesko, Sveto, Mišel, Brano Jokso,  beranski djevojčurci Ljilja, Dijana i Nada, koji su morali po dva-tri dana da mole roditelje da ih puste to jedno veče, kao i gosti i gošće; sa strane.

Odlazili su u luški dio, u topolovu šumu, kroz čije su se krošnje jedva nazirale zvijezde, noseći gitare, meso, kobasice, roštilj, pivo, poneko žestoko piće i sokove; roštiljali su i pjevali, sve dok ne bi zapojali prvi luški pjetlovi i zagroktale svinje iz svinjaca, kod makve!

Nažalost, takvog Lima nema više- utovarne lopate i rovokopači uništili su njegovo korito, isjekli su mu vene i arterije!

Topolova luška gusta šuma odavno je sasječena i posječena, kao što je poprilično nagrđen i nekada veliki i gusti park na lijevoj obali i tako je grad ostao bez svojih pluća.

Skoro da i ne postoji nijedna lijepa plaža, one poznate su nestale i ne čuju se gitare i pjesma na obalama! Vrbaci su prepuni raznoraznog smeća i obalama se ne može ni proći od smrada!

U međuvremenu, umro je Mijo Talijan, a umire i Lim!

Međutim, da je živ, i da se, ipak, neće tako lako predati, podsjeti on, s vremena na vrijeme, u kasnu jesen ili u rano proljeće, kada u sebe primi vodu sa Savinog oka, Savinih i Gusinjskih izvora, iz Skakavice, Ljuče, Vrmoše, Grnčara, iz Plavskog jezera, Zlorečice, Šekularske, Marsenića i Kaludarske rijeke, Bistrice i raznih potoka i potočića, pa tako narastao i snažan jurne niz dolinu, noseći obale i utvrde i prijeteći da potopi vaskoliko Berane!

Stari i mudri ljudi kažu da se to on sveti za sva ona zla koja su mu nanijeli!

Milija Pajković 

Foto: Milija Pajković

Fototografija grupna na Limu: privatna arhiva

Iz knjige “Beranske priče”

Tekst preuzet iz 34 broja časopisa “Nova Sloboda”