Ne baš tako davno, bješe među najčistijim rijekama u regionu. Sad među najzagađenijima. Zašto? Kad je, čijom krivicom i pod kakvom prinudom taj nevini, bistri tok Lima svoje prelijepo korito prepustio najraznovrsnijem i najprljavijem ljudskom otpadu?
Kako se desilo da u inače inteligentnom polimskom čovjeku prevlada tako primitivno ponašanje, ono protiv sopstvenih interesa, i protiv interesa drugih oko sebe?
Ima tu neke misterije, gospodo istraživači, gospodo političari, gospodo psiholozi, gospodo nadležni. Ovi ljudi svakako znaju šta imaju u tome što imaju Lim. I sasvim sigurno razumiju šta gube time što im je Lim takav kakvim su ga oni učinili. A gdje je, onda, smisao takvog odnosa prema svojoj rijeci?! Biće da tu nešto drugo ne štima. Šta, za ozbiljnu je analizu, stručnu, naučnu, psihološku. Ili se već odmah može makar naslutiti…
Kad bi se svih više od 200 kilometara Lima, od čega preko 80 crnogorskog, moglo podijeliti tako da svakom domaćinstvu pripadne na tom i tom mjestu toliko i toliko metara, i ako bi se tih pet-šest gradova nizvodno takmičilo čija će obala biti ljepša i korito čistije, nema sumnje, pitka voda blistala bi čitavim svojim tokom.
To što je ubrzani društveni razvoj uzrokovao ubrzano naseljavanje obalom rijeke, nikom ne bi na um palo da gradnjom kuće ugrozi svoje parče bistre i pitke vode. U najgorem slučaju poslovi bi tekli paralelno – gradnja kuće i zaštita rijeke. Ovako, zajednička rijeka postala je, ničija! Već decenijama to je otvoreni, živi, besplatni odvoz svega nepotrebnog. Bukvalno, svega. Klasična zloupotreba rječnog resursa.
Poistovjetili se pojedinci, mali i veliki privatni preduzetnici, društvene firme i institucije, oni što su plaćeni da takva dobra štite. Svi trpe štetu zbog toga, svi odlažu da se tim problemom ozbiljno bave i svi (uz rijetke izuzetke) kontinuirano i nesmetano i bezočno zagađuju vodu! A On, samo sa područja grada Bijelo Polje tegli iz tri-četiri hiljade otrovnih cijevi!
Iako muško, stenje pod teškim teretom, i dolje neđe kod Međeđe, od stida pred Drinom što joj donosi takve darove, gubi svoje ime. Oprosti, sveti Lime. Zajedno sa svom tom ugroženom florom i faunom, oprosti, jer ne znamo šta činimo!
Ima ohrabrujućih najava i planova i projekata. I analiza sa nivoa državnoga i ocjena da je „situacija ekosistema Lima veoma loša“…
Osim što će imati čistu rijeku, crnogorski Polimci će uskoro, prema najavama nadležnih, dobiti i adekvatne nasipe za zaštitu od poplava, a gradove na Limu krasiće i moderno uređena šetališta s obje strane rijeke! Mašala, rekli bi moji sunarodnici.
Ako je po onoj narodnoj da je „sreća lijepa samo dok se čeka“, mi smo ovdje poodavno i na neodređeno vrijeme, srećni.
Murat Ćorović
Tekst preuzet iz časopisa Komuna
