Sistem temeljnih civilizacijskih opštečovječanskih vrijednosti prolazi radikalnu krizu. I više od toga. Mnoge od tih vrijednosti gotovo su zaboravljene i kao takve napuštene.
Na sceni su nove kao poguban izraz vremena spektakla, pohlepe, materijalnosti, bezdušja, konzumerizma...Tek dijalektika ove epohe i naših života dešava se, odigrava se, u mnogim paradoksima.
Gotovo aksiološka bolest naše epohe duboko je zaražena najprimitivnijim trgovačkim virusom. U ovom tzv. modernom svijetu sve je pretvoreno u broj, pa naravno i sam čovjek. Čovjek kao broj. Čovjek kao podatak. I ništa više.
Tek, prosvjetiteljsko etičke, intelektualne, humane vrijednosti, potisnute su u korist brutalnosti, mediokritetstva, netolerantnosti, konzumerizma, egoizma, primitivizma i neznanja. U tom svijetu, globalna industrija - tehnološka, trgovačka, bankarska, medijska, popularna kultura, uporne su u dokazivanju, pokazivanju i oblikovanju društva u kome ljudski život jedino i samo ima onu vrijednost koja se izražava brojem. Velikim.
Broj kao mjerna i statusna vrijednost a ne mistično i filozofsko značenje kakvo svojim učenjem Pitagorejci davahu brojevima. I otud pitanje, ima li dijaloga sa tako postavljenim - izokrenutim poretkom stvari u kome vrijednosti ne označavaju viši kvalitet duhovno etičkog sadržaja, naprotiv, živimo vrijeme koje je postalo jedino i samo mjerljiva vrijednost svega i svačega.
Tako primjera radi u virtuelnom svijetu "prijatelji" se mjere brojkama, desetinama i stotinama hiljada, taj broj se nameće i virtualno umnožava, podstičući sociopatološku konkurenciju i zavist. Emocije se konačno i nepovratno mjere brojem lajkova, pratilaca.... Koliko vrijediš lajkova ? Sve je podvrgnuto broju koji je postao dominantna kategorija epohe u kojoj se radikalno ukida tradicionalni sadržaj čovjekove identitetske vrijednosti.
Broj stanova, broj automobila, broj bankarskih cifara, broj turističkih egzotičnih destinacija, umjesto imena broj na vratima stana....pa broj raznih trivija i banalnosti dalekih ozbiljnom čovjeku. Kako ono kaže poznata pjesma "nijesam ljubio stvarno, važan bio je broj".
Konačno, tehnodigitalni procesi svođenja čovjeka na brojke, bodove, poene, šablone, samo je način ubrzane dehumanizacije, odnosno ontološkog ukidanja čovjeka. Tek, stvoreno je okruženje u kome se ljudi stalno i imperativno procjenjuju, kategorizuju, rangiraju, vrednuju, numerišu, kvantifikuju i kao takvi tržišno se tretiraju.
Elem, broj je sveopšti operativni metod današnjeg doba kojim se želi nadomjestiti svaki nedostatak. Prema njemu i za njega sve je usmjereno. Svijet se u konačnom za - vodi brojem kao novom estetikom statusa. Ogleda se u broju, ne sluteći da taj broj u konačnom sabiranju računa postaje nula.
I iznova otvoreno pitanje - može li se smisao postojanja iscrpsti u materijalnom, u zadovoljenju čula, zanemarujući druge oblike postojanja ?
Mr Željko Rutović
