Manje od 200 dana je bilo potrebno aktuelnoj Vladi Crne Gore da od demagoškog dolaska na posao ministara taksijem bahaćenja službenim vozilima i pod dejstvom alkohola pravljenja saobraćajne nezgode od strane pojedinih visokorangiranih činovnika.

Manje od 200 dana je trebalo da crnogorska javnost sazna da u Vladi nijesu sve sami „apostoli“. Dokazao je to slučaj ministra Ratka Mitrovića koji je bespravno sagradio stambeni objekat. Uradio je to ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Da apsurd bude veći, upravo onaj koji bi trebao da se bori protiv takvih prekršaja. I onaj koji je javno varajući javnost, umanjio kvadraturu bespravo podignutog objekta.

Manje od 200 dana je trebalo premijeru Krivokapiću da, „radeći tajno i organizovano“, sa svojim ministrima pripremi kreditno zaduženje države za 750. miliona eura. Braneći takav postupak, tokom ovih 200. dana, nije se zapitao, ne bar javno, kako bi ta ista javnost, pa i on sam, reagovali da su „tajno ali organizovano“ kreditno nas zadužili predstavnici današnje opozicije. I kakve bi u tom slučaju bile reakcije od strane te iste javnosti. I njegove, lično.

Manje od 200 dana trebalo je premijeru Krivokapiću da predloži smjenu Vladimira Leposavića- ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava. Upravo jednog od onih koje je prije nešto više od pola godine „krstio“ kao jednog od 12 „apostola“, kako je nazivao svoje ministre!

Ni 200 dana nije bilo dovoljno „apostolskoj“ Vladi da, makar polovinom godine, ima usvojen budžet. Ni 200 dana im nije bilo dovoljno da Skupštini Crne Gore podnesu predloge obećanih Zakona o lustraciji ili Zakona o porijeklu imovine. Za toliko vremena, „apostolska Vlada“ nije uspjela da dovede u Crnu Goru ni jednog novog investitora. Čak ni da raspišu ni tender za izvođenje nekih od kapitalnih investicija.

Ni 200 dana nije bilo dovoljno predsjedniku Vlade da shvati da ne mogu njegovi ministri svakodnevno da daju suprotna mišljenja po istom pitanju.

Isto toliko vremena nije mu bilo dovoljno da utvrdi da ne može ujutru da nešto najavljuje, na podne da to dovodi u sumnju, a uveče negira. Ni 200 dana nije bilo dovoljno premijeru da nauči da ga vladajuća većina nije birala za partijarha ili Sinod, već za predsjednika Vlade.

A, možda baš iz tog, posljednje pomenutog razloga, na ovu Vladu i premijera Krivokapića, u političkom smislu, treba gledati kao na opasne amatere. Opasne po sopstvene političke karijere! Potom i za sve ostale! Podržavaoce i protivnike ove i ovakve Vlade!

Krivokapić ne samo da zna „da se vjerom mogu pomjerati brda“, već, javno se obraćajući građanima sa patetičnim „Mili narode“, izgleda, uvjeren je i da je mesija i da ima istorijsku misiju. A to je opasno. Opasno po sopstvenu političku karijeru, a onda, kako već rekosmo, i za ostale „apostole“.

Kada je tokom euforije pojedinaca zbog pobjede na izborima nad prethodnom vlašću u ovom mediju 16. novembra (20- tak dana prije izbora aktuelne Vlade) objavljen tekst „Apostoli, eksperti i nejaka Vlada“, u kojem je, manje ili više, upozoreno na sve ono što se u prethodnih 200 dana dešavalo i dešava na političkoj sceni, samim tim i sa Vladom i onim što je vezano za nju, neki su se smijali. Drugi govorili o umišljenosti „samozvanih analitičara“. Treći...

A, pisali smo tada da će “apostolska” Vlada biti nejaka i da neće imati moć da sprovede ono što se od nje očekuje. I što su izborni pobjednici obećavali u predizbornoj kampanji. Da  se Vlada neće baviti ničim krucijalnim i da će imati veću opoziciju od strane onih koji će je izglasati, nego od opozicionih partija.

Upozoravali smo tada, da Krivokapićeva i moć Vlade proističu iz sistema koji sve više vodi ka klerikalizmu, a kojem idemo, te da to nije dobro ni za Krivokapića, ni Vladu, a ni Crkvu.

Podsjećali da svaka država, a ne samo SAD, ima svoju “duboku državu” i da će ona- “crnogorska duboka država”, uz heterogenu vladajuću većinu, dodatno kočiti svaki eventualno planirani reformski potez Krivokapićevog kabineta.

Bili smo sigurni da će povrijeđena sujeta lidera DF-a dati vrlo malo vremena “apostolskoj Vladi”, te da će mandat Vlade predstavljati vrijeme njenog i mrcvarenje svih građana. Upozorili da će, po svom nastupu i moćima, ovo biti Vlada u tehničkom mandatu, koja bi trebalo da rukovodi tranzicijom promjene vlasti do sljedećih izbora i da bi to mogao biti njen glavni zadatak, te da od nje više ne treba očekivati.

Ko se, danas, kada je Vlada Zdravka Krivokapića, praktično, samo što to nije i ozvaničeno, u tehničkom mandatu, neće složiti sa navedenim, a napisanim sredinom novembra? Možda smo tada nešto pogriješili? Možda nešto nijesmo bili u pravu? I ko će, danas, da saopšti da “ne znamo šta pišemo i da politički haluciniramo?”

No, u ovakvoj državi konfuzije, u kojoj se, evo, skoro punih 200 dana, za vlast bore srednji i novi vijek, u ratu onih sa starim polugama moći protiv bahatosti novih “oslobodilaca” i obratno, praktično da nema ministra- “apostola”, sa sve Zdravkom Krivokapićem na čelu, koji ne misli da su građani Crne Gore političke budale.

Da građani nijesu svjesni da, praktično, imamo tehničku Vladu i da ona, takva kakva jeste i kako funkcioniše, predstavlja samo nečiji projekat. Crkve? Ambasada? Bivše vlasti? Vladajuće većine koja zapošljavanjem “po dubini” raznosi još neusvojeni Budžet? Ili, ipak, svih pobrojanih pomalo.

Jer, danas, samo desničarski DPS svojom retorikom održava na vlasti raštimovanu vladajuću većinu. Svjesno ili ne, kao da se takmiči u nacionalističkim izlivima netrpeljivosti sa DF-om, uništava dio po dio demokratskog potencijala ove zemlje. Urušavajući na taj način i sopstvenu snagu. I održavajući na kakvom- takvom okupu, ovakvu Vladu i parlamentarnu većinu koja ju je izabrala i, formalno, danas podržava.

I samo iz tog razloga, usljed danas desno orjentisanog DPS-a, ova Vlada, koju ne podržava najveći politički subjekt vladajuće većine, je “samo” u tehničkom mandatu, a nije zvanično pala.

Izgleda da se sve u politici na nivou ove države može izmjeriti novcem, zapošljavanjem, i privilegijama. Svačije poštenje, glas, karakter, principijelnost, patriotizam… Jer, ovo što u prethodnih 200 dana imamo na političkoj sceni pokazuje da je politika u Crnoj Gori personifikacija profesije koja je zarobljena a isplativa. Da je fabrika želja u kojoj se ponos, čak i gordost, pretvaraju u gotovinu!

U skoro 200 dana Vlade premijera Zdravka Krivokapića, svi politički akteri su se krili i kriju se iza, nazovi, principa, a ne priznajući interese. Prije svega sopstvene. Vezane za materijalni status ili sopstvenu moć. U ovom političkom pozorištu, na sceni se igra drama. Za sada i na sreću, bez čina tragedije. U toku je agonija bez raspleta. Ili on- rasplet, ipak, slijedi glasanjem o razrješenju ministra Leposavića.

Saša Radunović

Tekst Espone objavljen 20. dana prije izglasavanja mandata aktuelnoj Vladi

“Apostoli”, eksperti i nejaka Vlada

Nakon neizvjesnosti oko formiranja nove Vlade, njenog sastava i imena budućih ministara, konačno smo dobili i imena kandidata. Sastankom mandatara Zdravka Krivokapića sa čelnicima tri koalicije koje čine novu većinu, održanim u četvrtak, petog novembra, razrješavaju se, bar djelimično, nedoumice kakva će ona biti i čime će se baviti. Biće to, po moći, slaba Vlada. Koja se neće baviti ničim i koja će, čini se, imati veću opoziciju od strane onih koji će je izglasati, nego od opozicionih partija.

To je danas Crna Gora. I nova Vlada. To je sociologija! To je psihologija! I to je politika! Naša politika! Jer, danas, čovjek koji ima najveću političku moć u Crnoj Gori, jeste mandatar Zdravko Krivokapić. Političar koji, makar formalno, (bar trenutno) nema političku partiju iza sebe.

Izuzimajući svojih „12 apostola“, kako je najavio kandidate za buduće ministre, Krivokapić nema ni jednu formalnu političku alatku koja je neophodna za mjesto predsjednika Vlade. Ali, u Crnoj Gori , ona, politička moć ili alat, se više i ne traži u  teoriji političke borbe, ni među alatima neophodnim za političku borbu.

Za uspjeh na izborima u Crnoj Gori, bila mu je neophodna podrška Crkve, a mandatar ju je imao. Snaga moći  političke piramide danas se mjeri blizinom i dubinom prijateljstva sa Crkvom.  Njegova, Krivokapićeva moć trenutno proističe iz sistema koji sve više liči na klerikalizam, a kojem klizimo. Zato i kandidate za buduće ministre naziva apostolima. Kao da ih kandiduje za Sinod i Crkvu, a ne za Vladu i politiku!

Ponašajući se kao političar broj jedan, a izuzimajući reakcije dijela funkcionera i članova Demokratskog fronta, koje su izazvane više ličnim sujetama, nego ozbiljnim političkim promišljanjima, takvom Krivokapićevom gledanju na politiku niko od političkih činilaca koji treba da podrže buduću Vladu, nije se previše bunio.

Ono što je nakon izbora trebalo da pripadne DF-u, Demokratama i Građanskom pokretu URA, Krivokapić je prigrabio za sebe i svoje „apostole“. A, od svih njih, predloženih eksperta ili “apostola”, samo Krivokapić ima izborni legitimitet. Drugi kandidati za sastav Vlade, samo njegovu podršku. I, osim mandataru, nikom neće odgovarati. U politici, to nije dobro ni za njih- “apostole” ili eksperte. Ni za Krivokapića. A, ni za Crkvu.

Ovako predlaganje kandidata, najavljuje, po moći, slabu Vladu, koja djeluje da je prelaznog karaktera, bez reformskog potencijala čiji će učinak, čini se, mjeriti se samo time da se prebrodi tranzicija vlasti do prijevremenih izbora. Zatraživši podršku budućoj Vladi od 200 dana ili nešto više, mandatar je i sam najavio te izbore.

To će mu, vjerovatno nevoljno, biti i udovoljeno, ali ne zbog njega i njegovih apostola, još manje zbog najave šta će biti prioriteti buduće Vlade, već zbog Crkve ili pojedinih centara moći u njoj. Ali se na taj način neće dozvoliti Crkvi da izađe iz politike.

Zbog izglasanog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim je bila nezadovoljna, Crkva je na ovaj ili onaj način morala da reaguje. I može se razumjeti što se, voljno ili ne, umiješala u politiku. No, ako bude nastavila sa takvim ponašanjem i ono postane praksa, radiće sama protiv sebe. Jer, Krivokapić i njegovih “12 apostola” danas se ponašaju poput DPS-a, samo sa drugog pola. DPS je pravio partijsku crkvu. Krivokapić, sa svojim apostolima pravi crkvenu vladu!

Samo najava da Vladu treba podržati od 200 dana do godinu, razjašnjava koliko će ona biti stabilna. Ako se tome doda da je kandidat za ministra MUP-a odustao od ponuđene mu funkcije, ili već podnešena ostavka mandatarovog glavnog savjetnika, postaje jasno koliko će Vlada biti slaba.

I ponovo, dolazimo do činjenice da će njen glavni, ako ne i jedini, zadatak biti da pripremi nove izbore. Znači, praktično, tehnička Vlada, umjesto ekspertske. Koja će se konstituisati samo sa ciljem pripreme izbora. Koji će, prema najavama, održati se sa još jednom novom političkom partijom. Demohrišćanskom- kako su već najavili mediji. Čiji će predsjednik biti upravo Zdravko Krivokapić.

U tom slučaju, treba se zapitati koje i čije biračko tijelo bi podržalo takvu partiju. I tu dolazimo do DF-a. Djelimično i do Demokrata. A to su dvije najjače koalicije vladajuće većine, koje treba da glasaju za najavljenu Vladu!  Koja će biti okosnica buduće partije i pokušati da na sljedećim izborima preuzme dio glasača upravo tim partijama! To, Krivokapiću, sigurno, neće dozvoliti lideri partija koje čine pomenute koalicije. Ne, bar, da to radi na miru.

Krivokapić jeste zaigrao hrabro. Čini se da će u startu imati i uspjeha i da će njegov predlog dobiti podršku 41 poslanika u Skupštini. Ne iz razloga što se u redovima vladajuće većine sviđa eksperiment sa ekspertima- apostolima, već što ti politički činioci nemaju, trenutno, bilo kakvu drugu opciju.

Teško je i zamisliti da bi danas neka od političkih partija vladajuće većine od straha od javnosti i etiketiranja tipa “izdajnik” smjela  da se odluči da uskrati podršku mandataru. No, tako će biti samo na startu, a kako vrijeme bude prolazilo Vlada i eksperti- “apostoli” biće sve više na udaru onih koji su ih glasali.

Poslanici vladajuće većine vremenom će ih sve više kritikovati, a to rade već sada, I prije formalnog formiranja Vlade, optužujući ih da ne sprovode njihove programe i obećanja data biračima.

Takvo stanje izvršne vlasti i odnos sa većinom u zakonodavnom tijelu, omogućiće novoj opoziciji, a prije svega DPS-u, da na miru sumiraju svoje greške i pokušaju da ih otklone. Za razliku od krhke vlasti, koja od tri raznorodne koalicione liste ima tanku većinu i koja će uz velike napore, pregovore i kompromise, morati da priprema svaki zakonski predlog i bavi se rješavanjem dnevnih problema, opozicione stranke će imati mir u kojem će moći da se pripremaju za nove izbore.

Za 200 dana, ili nešto duže, politički nejaka Vlada teško da će moći da postavi i sve kadrove po dubini vlasti, a kamo li da se bavi nekim ozbiljnijim pitanjima i najavljenim reformama. Osim toga, najavljenu Vladu- Krivokapića i njegovih 12 “apostola”, nakon preuzimanja vlasti čekaće crnogorska “duboka država”.

Koju predstavljaju kadrovi prethodne vlasti, a koji im, sigurno, neće “previše pomagati”.  Ali i poslanici i lideri koalicija “Za budućnost Crne Gore”, “Mir je naša nacija” i “Crno na bijelo”. Koji će sve radikalnije zahtijevati brže poteze koji će “demontirati sistem DPS-a”.

A to znači, političko mrcvarenje. I to u situaciji kada se pandemija korona virusa rasplamsala. Kada je dug države dostigao 90 posto BDP-a. Kada…

Saša Radunović