Usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici, Crna Gora je pokazala da ipak nije poklekla pred pritiskom srpskog nacionalizma i politike “srpskog sveta”. Sigurnom većinom je izglasana Rezolucija o Srebrenici što je ozbiljan udarac negatorima genocida i promotorima mraka i destabilizacije.
Ovo je još jedan od dokaza da su Bošnjaci ključni za prevagu zapadnih vrijednosti na Balkanskom poluotoku, kao i stabilnost ovog dijela svijeta. Crna Gora se sa smjenom ministra Vladimira Leposavića i izglasavanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici zaustavila iznad provalije prema kojoj je išla, i sada ima šansu za kretanje u dobrom smjeru.
U narednom periodu možemo očekivati još političkih turbulencija zbog udarca koji je primila apostolska vlada Zdravka Krivokapića.
Umjesto da davno priznaju da se u Srebrenici desio genocid nad Bošnjacima koji su počinile tzv. vojska i policija Republike Srpske, te da se ograde od ratnih zločinaca, srpski političari u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori su neosnovano uvukli čitav narod da stanu u zaštitu osuđenika negirajući njihova djela.
Politika tzv. “Srpskog sveta” počinje da uzvraća udarac upravo začetnicima takvih ideja i da dovodi u pitanje mir i saradnju u Jugoistočnoj Evropi. Umjesto da se Beograd odrekne ideje da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi, oni dodatno podgrijavaju pogubne ideje koje redovno doživljvaju krah.
Nisu samo Srbi razdvojeni u različitim državama. Isto je i sa Bošnjacima, Albancima, Hrvatima i drugim narodima diljem svijeta. I Bošnjaci hoće da žive u jednom prostoru bez granica, a to je Evropska unija. Bošnjaci su na civilizovan i demokratski način prihvatili uređenja i zakone država u kojima žive i ne dovode mir i stabilnost u regionu u pitanje.
U svojoj domovini Bosni i Hercegovini Bošnjaci su najviše ugroženi, jer im se negira ime nacije, jezik, vjera, a porušeno im je i preko hiljadu vjerskih objekata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ipak oni su našli snage da budu konstruktivan faktor u Bosni i Hercegovini i da pozivaju na pomirenje i suživot, dok drugi blokiraju rad institucija i na državnom i na entitetskom nivou.
U Crnoj Gori su upravo Bošnjaci odigrali ključnu ulogu prilikom glasanja za nezavisnost 2006. godine a nakon toga bili partner u vlasti koja je uvela državu u NATO i vodila reforme za ulazak u Evropsku uniju. U Srbiji su, i pored napetosti tokom devedesetih i presije raznih režima, uspjeli održati stabilnost i učestvovati u vldajućim koalicijama.
Nalazimo se na raskrsnici koja vodi u sunovrat ili u vladavinu zakona i demokratiju. Danas su u Crnoj Gori parlamentarci pokazali da su izabrali demokratiju i civilizaciju, dok je izgubila politika mraka i napetosti. Međutim, rano je za veliki optimizam. Ostaje nam da se nadamo da će se formirati nova većina, ili raspisati novi izbori. S druge strane granice, vjerujem da će se u Bosni i Hercrgovini u Parlamentu usvojiti slična rezolucija kojom će se osuditi genocid u Srebrenici.
Žalosno je da su cijeli zapadni i demokratski svijet, kao i mnoge druge države svijeta osudili genocid, dok u Bosni i Hercegovini postoje političke snage koje se još uvijek protive bilo kakvoj osudi genocida.
Vrijeme je za promjene i kažnjavanje negatora genocida, što bi bila najsnažnija podrška pomirenju naroda. Do tada ćemo svjedočiti turbulencijama i daljim blokadama, sve dok se ne napravi građanska država koja će štititi prava građana po principima kakvi vladaju u dokazanim demokratijama.
mSc Erol Ramusović - privrednik
Autor je predsjednik Skupštine Senata privrede EU u BiH, član Udruženja građana porijeklom iz Crne Gore
