Četiri i po mjeseca nakon okončanih izbora, konačno se privodi kraju proces formiranja 44. Vlade Crne Gore. A u tih više od 130. dana od izbora održanih 11. juna, sportskim rječnikom kazano, gledali smo utakmicu o kojoj bi se moglo pisati cijeli dan.

I pričati makar onoliko dugo, koliko su pregovori i trajali.

Tokom tog procesa, sve i svašta smo vidjeli, svega i svačega se naslušali- pohvala i pokuda, optužbi i priznanja i, na kraju, stigosmo i do tog epohalnog uspjeha- formiranja Vlade Milojka Spajića. Reformske, naravno. Podrazumijeva se i evropske. Sa optimalnim brojem ministarstava- 18! I još optimalnijim brojem potpredsjednika- njih sedam! Sa resorima i bez njih. Za početak, sve je “obećavajuće”.

Nakon viđenog, a Bogami i onoga što smo prethodnih mjeseci čuli od pojedinih konstituenata o novim koalicionim partnerima, koliko li je građana Crne Gore iznenađeno formiranjem ove i ovakve 44. Vlade Crne Gore?

Nije da se hvalim, ali, nekako po običaju, nijesam iznenađen. Ovakav epilog sam i očekivao. I predvidio. I o tome pisao. Ko je zaboravio, neka ponovo pročita tekst “Politički buvljak”, objavljen u ovom mediju 27. septembra. A, ko ga tada nije čitao, onda ništa. Ne mora ni sad!

Da podsjetim, bilo je to u periodu kada je Spajke odbijao i da pomisli na obnavljanje pregovora sa Koalicijom “Za budućnost Crne Gore”.

Dvojica ambicioznih momaka čija imena, inače, do prije tri godine skoro niko nije znao, za kratko vrijeme su osvojili vlast. U početku, kao ministri u 42. Vladi, a potom i kao osnivači Pokreta, su se predstavljali javnosti kao prijatelji i saborci, zaboravljajući da u politici vladarski kanabe ne može biti dvosjed. I zato se danas sastaju i pregovaraju, umjesto da se dogovaraju. Kupujući tako sebi vrijeme. Jer znaju da će jedan od njih morati da ustane sa vladarskog kanabea koji će umjesto zamišljanog dvosjeda predstavljati fotelja. Proces formiranja nove, 44. Vlade Crne Gore potvrđuje kako političko razilaženje Jakova Milatovića i Milojka Spajića tinja od predsjedničkih izbora, a ozvaničeno je nakon parlamentarnih. Iz tog razilaženja, računajući na kratke staze, Spajić će, vjerovatno, izaći kao pobjednik. Pod uslovom da mjeru uspjeha predstavlja konstituisanje bilo kakve Vlade. Ko će biti pobjednik na duge staze? To je već teško predvidjeti, jer ishod neće zavisiti od mandatara, već od Milatovića! I njegovog digitrona!”, predstavlja dio onoga što je, pored ostalog, napisano u tom tekstu od prije mjesec dana.

Zato nijesam iznenađen “epohalnim uspjehom” kakav je formiranje Vlade, koju bi, prema najavama, trebalo da dobijemo u ponedjeljak ili utorak. No, danas se postavlja pitanje, šta možemo očekivati od nje?

Ako je suditi po ekspozeu mandatara Spajića, koji je objavljen u medijima, nema ničega, čega se nijesmo naslušali i nagledali u prethodnom 30- to godišnjem periodu. Floskule, uopštena priča, obećanja… Šta ne možemo očekivati? Opet, ako je suditi po tom istom ekspozeu, realizaciju predizbornih obećanja ne možemo očekivati. Posebno onih kapitalnih. Poput onog o plati od 1.000. eura!

No, da ostavimo po strani ekspoze mandatara i da se osvrnemo na najavljeni sastav Vlade i šta od tako glomaznog Spajićevog kabineta možemo očekivati.

Kao prvo, 44. Vlada će već u startu biti hendikepirana za izostanak podrške zemalja Zapada, posebno država Kvinte, koje su od početka do danas iskazivale nezadovoljstvo njenim konstituisanjem uz podršku koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Ako tome dodamo, da će vladajuću većinu u Skupštini Crne Gore predvoditi Andrija Mandić- lider Koalicije “Za budućnost Crne Gore”, onda je jasno sa kolikom pažnjom će inostrani faktor pratiti rad i ocjenjivati ostvarene rezultate Vlade i vladajuće većine.

Uz to, mada će iza nje stajati 48. poslanika koji bi trebalo da dignu ruku za njeno formiranje i tako imati ubjedljivu podršku u parlamentu, to ne znači da će Vlada biti i stabilna. U ovom trenutku, čini se da će je baš to činiti nestabilnom, jer će je sačinjavati čak 11 političkih činilaca, raznorodnih po programima, ideologijama, prioritetima, željama... A, to znači da će svaki Predlog zakona predstavljati “odličnu osnovu” za partijsko ucjenjivanje, kako bi predlozi bili i podržani.

S druge strane, zahvaljujući Izvještaju EU o napretku Crne Gore, prezentovanom prije nekoliko dana, u kojem je sugerisano da se odloži popis stanovništva, što je Vlada Dritana Abazovića ignorisala, a što je Spajić već prihvatio, a podržali i predstavnici Mandićeve koalicije i Demokrate, ova Vlada će već prvim potezom moći da demonstrira da će težiti spuštanju tenzija, što bi za njen početak značio i pozitivan iskorak.

Ako je suditi po toj najavi, ali i po potpisanom Sporazumu činilaca nove vladajuće većine, potom se prisjetimo predsjedničke kampanje Andrije Mandića, kao i zamrzavanja pojedinih djelova programa koalicije koju je predvodio, političke partije koje je sačinjavaju ozbiljno su shvatile priliku koju su dobile kako bi otklonile skepsu ambasada zapadnih zemalja u njihovu iskrenost o evropskom putu Crne Gore i konačno postale punopravne članice vlasti na državnom nivou.

Iz tog razloga, treba očekivati da će Mandić i svi poslanici te koalicije pokušati da se u javnosti predstave što tolerantniji prema zahtjevima opozicije. Na tom fonu treba tumačiti i njihovu podršku Spajićevom prihvatanju odlaganja popisa za mjesec dana.

Zbog svoje političke orjentacije, posebno “zamrznutih” djelova programa, ta koalicija će, vjerovatno, i prilikom sljedećih zahtjeva ili demonstriranja nezadovoljstava dijela javnosti njihovom participacijom u vladajućoj većini i u narednom periodu pokušavati da budu što fleksibilniji.

Upravo zato i ne treba sumnjati da će opozicioni poslanici, ali i opoziciono nastrojena javnost, upravo na njih i “igrati”.

Ukoliko tako bude, a Koalicija “Za budućnost Crne Gore” odigra igru koju vjeruje da može, upravo oni će predstavljati i najveće pojačanje najavljene Vlade. Ali će u tom slučaju izgubiti partijsku prepoznatljivost. U suprotnom, očuvaće program, ali najavljenu rekonstrukciju Vlade za godinu dana, u kojoj bi trebalo da dobiju još nekoliko ministara, oni vidjet neće. Ni oni, ni kompletna Vlada. Naravno, ni Milojko Spajić!

Saša Radunović