Tako to biva kada mlad čovjek previše sniva. I na digitronu upotrebljava oduzimanje kao računsku operaciju, umjesto sabiranja. A, upravo se to dešava mandataru Milojku Spajiću. Od formiranja vlade napravio je politički buvljak.
Školovan na ekonomskom prestižnom univerzitetu u Japanu, gde je izučavao matematičke računske operacije i finansije, Spajić se u crnogorskoj politici ponaša kao da je boravak u toj zemlji iskoristio da trenira harakiri. Ili kao broker na berzi u Tokiju koji svoj posljednji ulog stavlja na jednu slabu firmu. Možda i kao trgovac kripto valutama koji “tipuje” na kupovinu po osjećaju, a ne po zakonima matematike.
Tokom predizborne kampanje kazao je da u Vladi neće biti poslanika sa liste DPS-a i URA-e. Tokom pregovora o njenom formiranju, odustao je i od podrške poslanika Koalicije Za budućnost Crne Gore. Na kraju, minusira i dio poslanika sa liste koju je sam predvodio. Svima njima dodaje još i Jakova Milatovića- predsjednika Crne Gore i svog zamjenika u Pokretu Evropa sad, koji su zajedno osnovali!
I sve to uraditi, a ne postaviti sebi pitanje: sa kime će, onda, formirati većinu od 41. Poslanika! Previše neozbiljno.
A dvojica ambicioznih momaka čija imena, inače, do prije tri godine skoro niko nije znao, za kratko vrijeme su osvojili vlast. U početku, kao ministri u 42. Vladi, a potom i kao osnivači Pokreta, su se predstavljali javnosti kao prijatelji i saborci, zaboravljajući da u politici vladarski kanabe ne može biti dvosjed. I zato se danas sastaju i pregovaraju, umjesto da se dogovaraju. Kupujući tako sebi vrijeme. Jer znaju da će jedan od njih morati da ustane sa vladarskog kanabea koji će umjesto zamišljanog dvosjeda predstavljati fotelja.
Proces formiranja nove, 44. Vlade Crne Gore potvrđuje kako političko razilaženje Jakova Milatovića i Milojka Spajića tinja od predsjedničkih izbora, a ozvaničeno je nakon parlamentarnih. Iz tog razilaženja, računajući na kratke staze, Spajić će, vjerovatno, izaći kao pobjednik. Pod uslovom da mjeru uspjeha predstavlja konstituisanje bilo kakve Vlade. Ko će biti pobjednik na duge staze? To je već teško predvidjeti, jer ishod neće zavisiti od mandatara, već od Milatovića! I njegovog digitrona!
Nakon svih dešavanja vezanih za pokušaje „krpljenja“ Vlade, dinamični Spajić je svjestan da, zahvaljujući Milatovićevim rezultatima ostvarenim na lokalnim izborima u Podgorici, a potom i na predsjedničkim, gdje je dobio podršku više od 200.000 građana, čime je učvrstio svoj položaj i u članstvu, sam ne može „izgurati“ iz procesa formiranja Vlade svog zamjenika u Pokretu „Evropa sad“.
Toga je svjestan i njegov partijski rival. Sa kojim o formiranju nove Vlade više razgovaraju ambasadori pojedinih zapadnih zemalja, njihovi specijalni pregovarači, pa i najviši državni funkcioneri nekih od najmoćnijih zemalja svijeta, umjesto da prate proces kojim bi trebao da rukovodi Spajić.
No, zahvaljujući podršci nekih od ambasadora zastupljenih u Crnoj Gori kao i pojedinih medija, koji su ga, inače, do prije par mjeseci nazivali „Zdravkovim apostolom“ i „grobarom javnih finansija“, mandatar u javnosti pokušava predstaviti sebe kao lidera bez sujete, koji prevashodno gleda opšte- kolektivno dobro, u odnosu na lično.
Na taj način Spajić pokušava Milatovića predstaviti kao sopstvenu polugu, koja je poslužila za demontiranje nekadašnje „diktature“. Iz te priče inteligentno plasirane kroz dio medija, od okončanja parlamentarnih izbora stvara se teza koja bi trebala da glasi: rušeći Đukanovića i dodjelom mandata Spajiću, Milatović je okončao sopstvenu političku misiju!
Po toj tezi, mada godinama mlad, Milatović, danas, može da predstavlja, eventualno, metaforu promjena, a ne stvarnu političku snagu kojoj je više od 200. 000 građana ukazalo povjerenje na nedavnim predsjedničkim izborima. Kada se ona analizira, ispada da Milatović već predstavlja stvar političke prošlosti.
Isti ti mediji Milatovića povezuju sa predsjednikom Republike Srbije, Aleksandrom Vučićem. Koji se, je li tako, za razliku od pojedinih ambasadora, “miješa u unutrašnje stvari Crne Gore”. Pomenute tvrdnje, koje kroz usta spin majstora i tekstove pojedinih medija, pojačavaju forsiranjem priče o konceptu „što šire Vlade“, koju, prema pisanju takvih, valjda, većina Crnogoraca neće, polovina Srba ne želi, a samo zanemarljiv dio manje brojnih naroda podržava.
Kako se pokušava stvoriti slika, naspram takvog Milatovića je moderni, dinamični i evropski Spajić. Koji bi, izgleda, samo da nije Milatovića, hitno formirao „evropsku Vladu“. Koja bi brzo, u to ne treba sumnjati, obezbijedila minimalnu platu od 700. eura, prosječnu od 1000, a minimalnu penziju od 450. eura...
Koja bi nastavila izgradnju auto- puta, „dovukla“ strani kapital, uvećala strane direktne investicije. Naravno, ušla bi i u pravu borbu protiv korupcije i kriminala. Onog koji se odvija putem šverca droge, cigareta, oružja. I kriptovaluta. Samo je važno da Spajiću povjerenje ukaže 41. poslanik. Da mu vjeruju, valjda, na riječ. Ili na brk, kako bi kazali stari.
A kad smo već kod riječi, ona, Spajićeva riječ je i jedina garancija realizacije najavljenog programa „Evropa sad 2“. Uprkos činjenici što je Milojko već više puta, „gledajući je pravo u oči“, javno lagao kompletnu crnogorsku javnost.
Pored ostalog, varao je da nema državljanstvo Srbije. I da nema prebivalište u toj zemlji. Varao je oko posjedovanja stana u toj državi, ali i kuće u Kotoru... I sada treba da mu se na tu istu riječ vjeruje o formiranju „evropske vlade“.
No, izgleda, za neke od spin majstora sve to nije bitno. Važno je, valjda, samo da se on stalno mijenja. Važno je, izgleda, što Milojko, bar javno i potpuno planski, sada ne pokazuje alavost koju je demonstrirao u prethodne tri godine. I ne demonstrira kako umire od želje i nade da postane stečajni upravnik Crne Gore, umjesto predsjednika Vlade. Jer bi, realizacijom svih Spajićević datih obećanja, ovoj državi trebala samo ta funkcija- stečajni upravnik!
Saša Radunović