Sabirajući i oduzimajući učinke nekadašnje Vlade Zdravka Krivokapića, a više je bilo minusa nego pozitivnih stvari, autor ovog teksta je prije dvije godine napisao da bi za bivše opozicione političke partije bilo bolje da na izborima 2020. nijesu pobijedile.

To i nije bila njihova, već pobjeda koju im je donijela Crkva.

Neki od lokalnih političkih „eksperata“ tada su se smijali. Neki su komentarisali: „Evo ga, opet, ovaj“! Treći su se pitali: „o čemu ovaj bulazni“. A ti i takvi se, vjerovatno, i danas smiju. Vrhunski cilj svoje političke vještine su ostvarili. Udomili su se! To što funkcionisanje njihovih političkih partija koje već tri godine čine parlamentarnu većinu, kako na državnom nivou, tako još više na lokalnom, služi za smijanje, nije njihov problem. Mislim, njihov lični.

Jer, kako smo već kazali, mnogi su sebe i svoje najbliže zbrinuli. Neki od njih su došli do pozicija koje su mogli samo da sanjaju i oni su svoje ambicije ostvarili. A opšti ili javni interes građana?  Ne budimo smiješni. Koga to, još, zanima?! Makar, kada je riječ o ovima koji su angažovanjem direktno vezani za „ozdravljenje“ države. Još je uočljivije kada govorimo o onima koji rade na „ozdravljenju“ lokalnih uprava!

Dvije godine nakon objavljenog teksta i u njemu iznešenog suda, ako izuzmemo one koji su od Krivokapićeve ili Dritanove većine i Vlade dobili posao i tako se skrasili na lokalnim ili državnim jaslama, poput već pomenutih lokalnih „eksperata“, neki od onih koji su se čudili ili smijali mišljenju objavljenom u tom tekstu, danas, kada se sretemo, kažu mi da sam bio u pravu. Da bi za nekadašnju opoziciju bilo mnogo bolje da 2020. godine nije osvojila vlast.

U tom slučaju, navode oni, nekadšnja opozicija bi i dalje mogla da uzvikuje parole o apsolutističkoj vlasti koju je zarobio kriminal, posebno organizovani. O nepotizmu. O odbornicima i poslanicima koji nemaju svoje mišljenje, već samo izigravaju tastere i to na daljinu, kada treba podići ruku. I da optužuju članove „organizovane kriminalne grupe“ za bavljenje politikom isključivo iz sitnosopstvenih razloga i pokušaje da se na taj način obogate, ili, makar, nešto zarade. Mogli bi da morališu. Što više ne mogu. Jer su nastavili, a u nečemu i unaprijedili pomenutu praksu svojih prethodnika.

Politički su uništili sebe, kažu, danas, neki od bivših opozicionara a danas većinskih „vedeta“ koji su se, je li, zalagali za „mijenjanje korumpiranog sistema“, a ne za sopstvene privilegije. Je li tako? Jer sopstvene poslove i funkcije, podrazumijeva se, oni su zaslužili samo kao „eksperti“. Nikako ne kao partijski poslušnici! Ne daj bože!

A, nakon svih dešavanja sa funkcionisanjem nove parlamentarne većine na državnom i lokalnom nivou, nakon svih svađa, međusobnih optužbi i kontraoptužbi za iznevjerene programe i obećanja data biračima, prijetnji raskidima koalicija, partijskih udomljavanja, optužbi i samooptužbi za nezakonite poslove, a najnoviji takav slučaj je u Opštini Andrijevica, gdje je za 31. jul zakazana sjednica na kojoj će se raspravljati o (ne)povjerenju predsjedniku Opštine, najbolje je održavanje prijevremenih lokalnih izbora.

Očigledno, partijski funkcioneri u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti lokalnih uprava, u konkretnom slučaju u Andrijevici, makar većina njih, smatra da je 2020. godine neko glasao za njih, a ne da su se građani opredjeljivali, takoreći po inerciji, protiv tadašnjeg DPS-ovog lutanja prema nacionalizmu, koji je kulminaciju doživio usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pričama o „traktorijadama“.

Toga današnji „vladajući“ nijesu svjesni. Ne znaju ili ne žele da prihvate, da je 2020. godine, a potom i na svim lokalnim izborima, DPS sam sebe razvlastio, a ne da su oni svojim „ekspertskim znanjem“, političkim umijećem i sopstvenom političkom težinom skinuli sa vlasti „režim koji je 30. godina vladao Crnom Gorom“. I većinom njenih opština!

To, posebno, može da se kaže za Andrijevicu. U toj opštini su baš 30. avgusta 2020. godine, uz parlamentarne, održani i lokalni izbori na kojima je DPS izgubio vlast. A, kada se, sada, osvrnemo na to vrijeme, skoro sa sigurnošću se može reći: Jedini koji bi, možda, mogao da kaže da se prije tri godine glasalo o njemu, jeste Srđan Mašović. Tadašnji predsjednik Opštine. Koji je poražen!

Ostali su samo iskoristili politički „rat“ između DPS-a i Crkve. I „pobrali“ rezultate. Koji su od njih „napravili“ političku težinu! Jer, 2020. godine, u Andrijevici niko nije glasao personalno ni za današnjeg predsjednika, ni potpredsjednika, administratora, ni odbornike... Zato je za sve političke aktere u Andrijevici: za odbornike, direktore, opštinske funkcionere, na kraju i partije, najbolje da se ide na izbore. Da svi provjere podršku. I zato je aktuelnoj, politički hromoj, vlati u Andrijevici lako da ide na izbore. Ako su sigurni da je prije tri godine bilo ko glasao za njih. I da danas rade u korist javnog interesa, a ne ličnog. Eto im odlične prilike da pokažu svoju političku težinu.

Ukoliko ne bude tako, ako se pod pritiskom, medijskim, partijskim ili bilo kojim drugim, i aktuelna kriza makar i privremeno prebrodi, kao što su se u prethodnom periodu u toj opštini prebrodile brojne, partije i njihovi funkcioneri će pokazati da, skoro bez izuzetka, u toj opštini nema političara koji ne misli da su Andrijevčani politički nepismeni.

Ali, u tom slučaju, makar i teorijski, neće biti ni Andrijevčanina koji neće znati da su njihovi lokalni funkcioneri samo „srebroljupci“ i ništa više od toga. I, nažalost, u tom slučaju svi bi bili u pravu!

Bio bi to dokaz da se u andrijevačkoj politici ništa ne zasniva na ideologiji ili željom za javnim dobrom, već se sve može izmjeriti novcem i funkcijom. Svačija principijelnost. Lokalpatriotizam. Lojalnost. Karakter. Posebno glas. I da je ta lokalna politika postala plijen svega onog što se može smatrati lošim, a lično isplativim.

Javno, u Andrijevici se svako zaklonio iza nekih politički principa, ne priznajući lične interese.  A, ustvari, samo o njima se radi. Svi pričaju, podižu glas, čak i viču kako rade ili hoće da rade u korist Andrijevice. Ponašaju se kao slabi i već pročitani kockari. Za svoje funkcije založili su sve građane te opštine, inače zbog iseljavanja sve malobrojnije. Pošto su ti i njima slični političari već uništili to mjesto.

Igraju igru agonije bez raspleta koji se, ipak, približava. Znači, novi, prijevremeni lokalni izbori. A, ukoliko oni budu, u tom slučaju treba se zapitati: Pa, šta?

Svi će dobiti priliku da, bez uslovljavanja, podmetanja i trulih kompromisa, izmjere svoju političku težinu! U suprotnom, nastaviće se političko ogovaranje, nadgornjavanje i maltretiranje. Za par dana, makar ćemo toliko znati. Malo li je to saznanje? Za kompletnu Andrijevicu!

Saša Radunović