Da li i koga iznenađuje aktuelna politička kriza u Beranama? Koga li iznenađuje politička anarhija koja kulminira mogućnošću da, pored toga što godinama nema ozbiljnijih investicija, ubrzo ni zaposleni u lokalnoj upravi ili javnim ustanovama i preduzećima, ne mogu da prime platu? Mene ne!
Ko je god želio da vidi realno političko stanje u Beranama, još od 2022. godine, prateći proces formiranja skupštinske većine koja je konstituisana u posljednji čas i sa „programom“ koji je imao samo jednu tačku- da se mora očuvati volja birača od 30. avgusta 2020. godine, znao je da ta i tako formirana lokalna vlast ne može opstati puni mandat.
Iznenađenje može predstavljati, možda, samo formalni razlog „lokalnog raspada sistema“. Ali i to, samo, možda! Jer, nakon što nije došlo do rotiranja na mjestu „prve fotelje“, donedavna većina je ogolila razlog svoga postojanja, a koji se od početka naslućivao. U pitanju su samo lične ambicije! Ništa program, ništa razvoj! Samo lične ambicije! Isključivo, sopstvena korist!
Upravo ono o čemu je ovaj medij pisao i upozoravao i 2022. i 2020. godine. Da nikog od, nazovi odgovornih, nije interesovalo u kakvom su stanju naslijedili lokalnu vlast. Da ih nijesu interesovale mogućnosti na rješavanju problema sa kojima se susrijeće Berane. Danas je već očigledno, da u borbi za lične pozicije niko nije vidio i ne vidi probleme koji su nakon posljednjih događaja ostali građanima. Zaposlenima posebno!
Propali pokušaj „rotiranja“ na mjestu predsjednika Opštine i anarhija u lokalnoj upravi i javnim ustanovama i preduzećima, predstavlja samo najsvježije primjere političkih događaja koji u Beranama vladaju posljednjih desetak godina. Od 2014. godine i dolaska na vlast tadašnje Koalicije „Zdravo Berane“. Koja je četiri godine kasnije „pojačana“ Demokratama. Koji su zajedno uspjeli da dug lokalne uprave podignu na nivo veći od 20. miliona eura. Ili, ako je nekome lakše da shvati, da ga dupliraju! Kao i broj zaposlenih! Uz to, da funkcionisanje organa, preduzeća i institucija svedu na najnižu ljestvicu.
Uspjeli su da političko stanje u Beranama dovedu do obezglavljivanja. Procesa započetog još od perioda „zdravoberanaca“, nastavljenog njihovom koalicijom sa Demokratama i dovršenog sa donedavnom lokalnom parlamentarnom većinom.
Od 2014. godine, prvi su to uradili u ime ideje i prava da ispravljaju greške „bivšeg režima“. Drugi, od 2018., u ime „napaćenih i nezaposlenih građana“- funkcionera Demokrata. Ovi, treći, „30- to avgustovska većina“, samo zbog ličnih međusobnih animoziteta umanjena za SNP, za polovinu mandata, finiširali su obezglavljivanje Berana u ime osvete za svoju političku beznačajnost!
A, sve je moglo da bude drugačije. Čak je tako i obećavno. Posebno nakon izbora održanih 2020. godine. Tokom pobjedničke euforije, toliko je forsirana priča o poštenju novih, potrebi nepartijskog zapošljavanja, odsustvu kumovskih i porodičnih veza, žrtvovanju za bolji život građana... da sam upravo iz razloga tolikog forsiranja jeftinih, populističkih priča i znao da će sve biti suprotno od toga. I da će sve da propadne. Na kraju je ispalo, džabe smo krečili!
Sjeća li se ko teksta „Apostoli, eksperti i nejaka Vlada“, objavljenog 16. novembra 2020-te godine. Dvadesetak dana prije izbora Vlade Zdravka Krivokapića. Ako niko drugi, ja ga se sjećam. Čuješ, sjećam. I danas sam ga ponovo pročitao. I podsjetio se da sam sve ovo tada i najavio. I da bih svaku tada napisanu rečenicu i danas, skoro četiri godine kasnije, potpisao.
Pored ostalog, da će “apostolska” Vlada biti nejaka i da neće imati moći da sprovede ono što se od nje očekuje i što su izborni pobjednici obećavali u predizbornoj kampanji. Da se Vlada neće baviti ničim krucijalnim i da će imati veću opoziciju u svojim redovima, od strane onih koji će je izglasati, nego od opozicionih partija.
Navedeno je tada da Krivokapićeva i moć Vlade proističu iz sistema koji vodi ka klerikalizmu, te da to ne predstavlja dobro ni za Krivokapića, ni Vladu, a ni Crkvu. Koja je dva mjeseca prije toga, bila stub pobjede nekadašnje opozicije nad koalicijom koju je predvodio DPS.
Neposredno prije formiranja „apostolske Vlade“, objavili smo da je razumljivo što se Crkva protivila od DPS-a predloženom i usvojenom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, kao i o organizovanju litija, pa, čak, i njenom favorizovanju opozicionih lista za parlamentarne izbore te 2020- te godine, makar onoliko koliko je u nekim ranijim periodima favorizovala DPS.
Sve je to prije izbora, bilo razumljivo i očekivano, ali smo i upozoravali da, ukoliko Crkva odmah ne izađe iz politike, to neće biti dobro ni za tadašnju i sadašnju vladajuću garnituru. Ni za njihove birače. Na kraju, ni za Crkvu.
A, iz politike Crkva nije izašla na vrijeme. Ne bar u potpunosti. Ipak, u posljednje dvije godine njeno makar postepeno i relativno distanciranje od pojedinih političkih subjekata ostavilo je državnu, a posebno lokalnu beransku vlast, bez bilo kakvog autoriteta. A političkog znanja ta vlast nije imala.
Zato se i treba zamisliti, u kojem to mjestu građani koji se nalaze u stanju poput Beranaca (mada je takvih mjesta malo, ne u Crnoj Gori, već i mnogo šire) ne bi glasno postavili pitanje: zašto se nalazimo tu gdje jesmo? Kuda da krenemo? Šta je naš cilj? Ovako, izgleda da u ovoj državi samo Beranci mogu da plaćaju harač klasi koja već čitavu deceniju ne uspijeva da nauči kako se vode poslovi u opštem interesu. Ili ne želi da nauči. Lakše je vaditi se na neznanje!
Kad su kombinacijom religije, puča i ulice smjenjivli DPS režim, ovi vladajući su DPS-ovce u Beranama, pored ostalog, optuživali za, kako su navodili, ždranje „ćevapčića“ i stočnog fonda. Kako su isticali, sve na račun Opštine. Nakon toga su se oni „bacili“ na popravljanje stanja. I uništili ljudski fond u Beranama! Građanima- intelektualcima i onim drugima, a čast izuzecima, sluh, vid, jezik. Hrabrost da progovore. Zatvorili im fakultete i „protjerali“ studente iz grada. Uništili sport. Oduzeli im nadu, radost i smijeh...
Ovoj generaciji Beranaca, ti pobjednici su dali: nova zaduženja, javne kuhinje, lažna obećanja o izlasku iz krize, buncanja o ukidanju biznis barijera u opštini gdje se sve manje investira, a niko ništa ne proizvodi...
Znam da će se i nakon svega toga neko zapitati: pa, šta? Jer, građani ovog mjesta su, praktično bez otpora, pristali da budu podijeljeni i politički obezglavljeni. Samo tako poniženi mogu bez bilo kakvog otpora- bez puštenog glasa ili roptaja da žive. Danju ćuteći, a noću mirno spavajući uprkos svakodnevnom pogledu kroz prozor sa kojeg se vidi intenzivirano iseljavanje, glad, život bez budućnosti...
Samo tako podijeljeni i obezglavljeni mogu prihvatiti kao glavno pitanje- ko upravlja Beranama?, umjesto – kako se Beranama upravlja? Samo tako mogu da pristanu da je značajnije „ko“ umjesto „kako“ se upravlja ovim mjestom. Zato ono više ni zvanično nije grad! Sada je opština!
A, dugogodišnja uravnilovka napravila je okvir za propadanje, političku mržnju i nesreću. Tako su Beranci, usred političke melanhonije, prevedeni u stanje demokratske depresije.
Nakon zadnjih obrta i novih partijskih svađa u redovima bivše parlamentarne većine na lokalnom nivou, jasno je da od demontaže političkih praksi prethodne vlasti nema ništa. Kao činjenica, ostaje podatak da je izborna volja građana iznevjerena onda, kada se nastavilo sa partijskim namještenjima, kumovskim i rodbinskim vezama pri zapošljavanju i imenovanjima na funkcionerska mjesta... Znači, od samog konstituisanja.
Zato, „glavari“ opštinskih odbora, lokalni funkcioneri, odbornici, da idemo na skraćenje mandata. Ako ćemo pravo, a to i vi znate, niko u Beranama nije ni glasao za vas koji ste bili na partijskim listama. Ni 2022. godine na lokalnim izborima, ni 2020. na parlamentarnim. Građani su tada glasali za Crkvu. I protiv DPS-a.
Sada, kada više nemate čak ni formalnog legitimiteta, kada ste, pored ostalog, uspjeli da upropastite i ono što je vama lično bilo poklonjeno- odborničko ili funkcionersko mjesto, makar na kraju treba da uradite nešto dobro za ovo mjesto. Da skratite mandat Skupštini.
Vrijeme je za lokalne izbore!
Saša Radunović