Da li političari predstavljaju patriote koje svoj posao, znanje i rad ulažu u javno dobro, ili su to osobe koje gledaju isključivo lične interese danas, skoro, da nema dileme. I to kako kod onih vrhunskih političara, tako i loklnih. A lokalni- beranski odbornici, tema su ovog teksta.

Političari, a tu ubrajamo one koje nazivamo državnicima, ministrima, potom istaknutim političarima na državnom nivou i onima koji predstavljaju lokalne “bogove” i “batine”, su sa svojim poslovima i moći koju im daje politika, privlačni i nikad do kraja odgonetljive ličnosti. I u tome jeste njihova prividne magija, virtuoznost, osobeni senzibilitet i čar posla. Zato, oni i jesu toliko zaljubljeni u sebe, u svoje pregalaštvo i doprinos razvoju zajednice. Lokalne ili šire zajednice, manje je bitno.

Po definiciji, političari su nemirni, zaneseni, redovno zaslijepljeni misijom koju su sebi zacrtali. Za mnoge od njih vrijeme kao da autohtono teče, pa ih ima i časnih, ali i bahatih, pohlepnih… Svakakvih.  Onih kojima je opšte dobro u prvom planu, za koje se jasno i glasno, čak i po cijenu greške, bore. I onih kojima su “tijesni”neki društveni standardi i moralna pravila, a koje, inače, isključivo zanima samo sopstvena korist od bavljenja politikom! Makar i lokalnom.

Lokalni- beranski političari, bar većina njih, su nemirni, zaneseni, udubljeni u misiju koju su sami sebi zacrtali. Zato i strepim. Od te njihove misije! Strepim od njihovog političkog miljea koji sve više liči na zatvoreni kružok njih 34, koliko ih je u lokalnom prlamentu. Da će u tom kružoku naši lokalni usrećitelji sve lakše i više pronalaziti sebi srodne duše, kojima je glavni cilj lična korist! I da će se sa takvima, bez obzira da li se radi o partijskim ili koalicionim kolegama, ili, pak, o političkim protivnicima, često se bolje razumijevati i usaglašavati, nego sa sopstvenim biračima i, ukupno, građanima.

Sam po sebi, život predstavlja čudo, ali, ponekad, kao da se zaboravimo da može da bude i čudovište. A na posljednjoj sjednici SO Berane, kada je na dnevnom redu bila tačka o odborničkim naknadama, većinu beranskih političara, život kao da je zgrabio i odvukao ih neznano kud. Na kraju je ispalo, skoro do jednoumlja. Jer su, skoro jednoglasno, izglasali povećanja sopstvenih naknada za 50. posto! Ili, prevedeno na jezik cifara, povećali su sopstvene naknade sa 200, na 300. eura mjesečno! Mašala!

Koliko je izglasavanje “Odluke o određivanju naknada za rad odbornika u Skupštini opštine Berane“ bila opravdana u opštini koja se nalazi u stanju u kojem je Berane, jasno je bilo svim odbornicima. O tome je najbolje govorila tišina koja je vladala dok su odbornici, sa samo jednim uzdržanim glasom, njih 27. prisutnih, dizali ruku za njeno usvajanje.

Da su odbornici bili svjesni da ta odluka nije ni poštena prema biračima i građanima Berana, još manje etična, potvrđivalo je to što se o Predlogu odluke nije diskutovalo, nije bilo ni uvodnog izlaganja ni izvjestioca. Čula se samo glasna tišina! Koja je odzvanjala više nego bilo kakav govor!

Tako, bez ijedne izgovorene riječi i obrazloženja, u tišini koja je predstavljala kolektivni muk odbornika, beranski lokalni političari su sami sebe “kaznili” sa 100. eura mjesečnog povećanja za (ne) rad. A, da bi lakše izračunali o kolikom povećanju se radi, treba znati da će u narednom periodu svaki odbornik godišnje primiti 3.600. eura, umjesto 2.400. koliko su do sada bili (pre)plaćeni za svoj nerad, ili neozbiljan rad. Toliko će građne Berana godišnje koštati svaki od 34. odbornika u SO Berane, na ime naknade za četiri redovne sjednice lokalnog parlamenta!

Za taj i takav Predlog odluke, u grobnoj tišini, kao da su se i sami sramili sopstvenog izbora, odbornici su glasali bez obzira da li su dio vladajuće većine ili opozicije. U ovom slučaju, nije se čulo uvodno slovo. Ni replike. Ni riječi od podjele na “političko krilo mafije” ili “organizovanu kriminalnu grupu” sa jedne strane, ili na “izdajice koje hoće da unište Crnu Goru”, “pripadnike srpskog sveta” ili “Vučićeve pione” sa druge, kako se, nerijetko i demagoški, “čašćavaju među sobom”.

Kada je lični interes u pitanju, ogromnoj većini odbornika vladajuće koalicije nije smetalo da “zajedno glasaju sa DPS-om”, što, inače, navode kao krucijalni dokaz pravilnog izbora i političke dosljednosti, niti je opozicionarima bilo mrsko da zajedno glasaju sa vladajućima “sa kojima ne dijele isti vrijednosni sistem”.

Nakon usvajanja Odluke o povećanju odborničkih naknada, manje vispren i politički naivan pratilac dešavanja u Beranama i Crnoj Gori sigurno bi se obradovao “zakopavanju ratnih sjekira” između predstavnika dva politička bloka. Čak i po cijenu da rad odbornika finansijski i više košta građane! Samo da se “zakopaju rovovi” među građanima, kako govore neki od beranskih političara.

No, ne lezi vraže, ironijom “gospodina slučaja” namjestilo se da se već na narednoj tački dnevnog reda nađe “Nacrt Odluke o finansiranju troškova boravka i ishrane djece u JPU “Radmila Nedić“ u Beranama”. Predlog koji je podnio opozicioni DPS, a odbili odbornici većine.

E, na toj tački je, ponovo, bilo uvodnog obrazloženja predloga, a tokom rasprave nije bilo tiho. Bilo je i izvjestioca. I sve je, opet, u sali “odzvanjalo od argumenata”. I predlog je odbijen! Jer, kako je obrazloženo, valjda nema dovoljno novca u Budžetu opštine za te svrhe! Uz to, podrazumijeva se, neki od odbornika vladajuće koalicije neće da glasaju zajedno sa “organizovanom kriminalnom grupom”!

Takav politički model koji su demonstrirali odbornici SO Berane, sa sobom nosi i odsustvo određenog moralnog kodeksa u politici.  Odsustvo pravila ponašanja i sistema vrijednosti koji nema neke posebne sličnosti sa predvidivim sistemima.

Kada u politiku uvedete podsvijest, iracionalnost, strah i odsustvo etike, pa ih ukrstite sa prezirom prema moralnim normama, potom podstaknete urođenu ljudsku sklonost ka pohlepi i političkom razaranju, po pravilu razbijate sve institucije i dobijate portret današnjih Berana. Ostaje samo pustoš. I zato ovo i jeste jedno čudno mjesto. Čiji se građani više i ne žale kako žive i koje ne boli to što Berane jeste, niti ono ima snage da bude nešto drugo!

Vođen ovim i ovakvim apostolima đavola, lokalni parlament zato i postaje direktni saučesnik u svakoj beranskoj tragediji. Svakom odustajanju od života, svakoj porodici koja se kolektivno odluči da se iseli jer joj i izbjeglištvo izgleda bolje od života u ovakvim Beranama.

Paradoksalno ali istinito, aktivisti svake političke partije u ovoj opštini znaju da srž vođenja politike u ovom gradu nije u vladanju uz ovakvu cijenu, već u povratku na sve ono što u politici predstavlja njenu dušu.

No, u ratu svođenja računa, većina odbornika, izgleda, smatra da je naš parlament samo bioskopsko platno na kojem se vide samo lažne slike našminkane stvarnosti. Da je sakrivena dezorjentisanost građana i beskrupuloznost lokalne izvršne i zakonodavne vlasti. I da se ni novinari ne smiju oglasiti o onome, što čitav grad kritikuje!

Da se ne vidi manipulacija sistemom, ubijanje lokalnih medija, obmanjivanje javnog mnjenja… Ni otimanje sve više novca i ostalih lokalnih resursa građana za sve uži krug ljudi!

Saša Radunović

Foto: Arhiva Espona