(Milija Pajković – „Ispred platna“, Pegaz, Bijelo Polje, 2025. god. 248 str., crteži: Milenko-Mićo Pajković, korice: Milija Pajković)
Kroz sufinsiranje Ministarstva kulture i medija Crne Gore, a na osnovu Konkursa „Razvoj kulture na sjeveru“ za 2025. godinu, nedavno je u izdanju bjelopoljsog „Pegaza“ objavljena (jedanaesta po redu) knjiga priča „Ispred platna“, autora Milije Pajkovića.
U svom nadahnutom i prepoznatljivo-dopadljivom pričarskom maniru, autor je, još jednom, uspio da pronađe i „iščačka“ životno glasje njegovih novih junaka.
I sa ovom knjigom Pajković je dokazao da je pripovjedač čiji su zapisi ljetopisi sa dušom. Dobro je što i sam autor – neumorni tragač za polimskim pro/slovom, iz pomalo uspavane i, za mnoge, zamagljene jučerašnjice, uspijeva da izvuče na svjetlost dana tragotvorne žubore i životne zbilje polimske čeljadi, koja u Milijinom dragocjenom iskazu nanovo oživljava i nalazi boravište u sjećanju i pamćenju.
Kao na filmskom platnu, ređaju se priče – bilježnice iz probuđene tišine: Ilijino korito, Put, Stara kruška, Polakote, Opanak, Ulica Prolećna, Berkova sveska, Pitominjska škola, Garga, Stamenina osveta i mnoge druge.
Sve ove priče neodvojive su od života i osjećajnosti. Kroz njih, kao puteljci, vijugaju i prepliću se likovi od zanosa i nespokoja, čije je niti, znalački, Milija Pajković upleo u postojan i neraskidiv vez – u svoje osobeno književno platno.
Upravo u priči „Platno“, na jednom mjestu će i zapisati:
„Naš život je čvrsto utisnut na platnu, iako rijetko razmišljamo o tome i to prihvatamo, a nekako ispada da smo mi, iako njegovi glavni glumci i glumice rijetko ISPRED PLATNA. Najviše smo, dakle,u njemu i prepustimo se radnji koja više zavisi od drugih, nego od nas samih, koja je varničava i iskričava kad je u boji, i na širokom platnu, ali i mnogo drugačija kad je ponekada i u crno-bijelom izdanju – koja je često nezavisna od nas, od naših potreba, nadanja, želja, stremljenja“.
Kako god, autor je uspio da riječima oboji ljude i podneblje zavičaja, ali i šireg područja – objavom „Ispred platna“.
Velimir Ralević
