“Makedonija  je prva država koja mi je dala priliku da pokažem koliko znam i mogu. Ta zemlja je to uradila prije moje matične države“.

„Makedonci su dobroćudni, topli, predusretljivi, ljudi dobrog srca. Zato nam i nije bilo teško da se potpuno adaptiramo na život u Skoplju. Imamo veliki broj prijatelja, ne samo iz svijeta sporta. Izrodila su se i dva kumstva. Zato smo se i vezali za život ovdje. Imali smo ponude da pređemo da živimo u nekim drugim državama, ali smo ih vrlo lalo odbili“, kaže Zoran Kastratović

Zajednica građana iz Crne Gore u Sjevernoj Makedoniji nije brojna. No, obrnuto proporcionalno brojnosti, u toj državi se mjeri njihov doprinos razvoju i afirmaciji te države. Jedna od porodica iz Crne Gore koja je dala svoj puni doprinos afirmaciji i uspjesima te nekadašnje jugoslovenske republike, jeste porodica Kastratović.

Indira- jedno od najvećih imena ženskog rukometa sa prostora bivše SFRJ, rođena Bosanka i jedna od najpoznatijih crnogorskih snaha i Zoran- bivši uspješni rukometni golman i još uspješniji trener, rođeni Beranac, više od 25. godina su stanovnici Sjeverne Makedonije.

Kastratovićev rukometni put započeo je u Beranama i, za sada, vodio je više klubova sa prostora bivše SFRJ, klubove i reprezentaciju Sjeverne Makedonije, sve do selektorskih funkcija reprezentacija Irana i Saudijske Arabije.

Rukometom je počeo da se bavi kao 12-to godišnjak, u RK „Ivangrad“, gdje je na Stadionu malih sportova počeo da uči prve tajne rukometa. Sa 17. godina je postao prvi golman tadašnjeg Međurepubličkog ligaša, a potom slijedi odlazak u JNA. Njegov golmanski talenat prepoznaju stručnjaci RK „Jugović“ iz Kaća- člana tadašnje Prve savezne rukometne lige SFRJ, čiji dres je nosio od 1985- 1988. godine.

Nakon „Jugovića“, čuvao je mrežu: „Potisja“ iz Ade, „Vojvodine“, iz Novog Sada i „Mladosti“ iz Zemuna, te matičnog kluba koji je u međuvremenu promijenio ime u „Berane“, sa kojim je 1994. godine izborio plasman u Prvu rukometnu ligu SRJ. 

Razgovarajući o njegovom i životu njegove porodice u Sjevernoj Makedoniji, Zoran Kastratović kaže da je ta zemlja, izgleda, sudbinski bila predodređena za njihov život. On i supruga mu, Indira, u toj zemlji su ostvarili neke od najvećih sportskih uspjeha. Indira je kao igračica, pored ostalog, osvojila i Ligu šampiona, a Zoran se kao uspješan trener afirmisao u njoj. Uz sjajne sportske rezultate, navodi on, u toj zemlji zemlji su doživjeli i najveću radost- 2001. godine, u Skoplju su Indira i on dobili ćerku, Saru.

„Na Saru smo posebno ponosni. Ona je, inače, samim rođenjem postala državljanka Sjeverne Makedonije. Ona je do 16. godine živjela sa nama, u Skoplju, da bi potom školovanje nastavila u SAD, gdje je, na Floridi, sa 20. godina starosti, završila fakultet, a nakon završenih postdiplomskih ostala je tamo da radi. Interesantno je da je i ona, pored Indire i mene, dala svoj doprinos afirmaciji države. Sara se bavila modernim baletom i kao članica koreografske grupe pratila je makedonsku pobjedničku pjesmu na pjesmi Evrovizije“, ponosno ističe Zoran, koji je, osim kao rukometni trener, angažovan i kao stručni komentator nacionalne televizije.

Zoran Kastratović je trenersku karijeru u Makedoniji započeo takmičerske 1996/ 97, kada je postao trener juniorske selekcije ekipe „Kometal Đorče Petrov“. Od tada do danas, u Sjevernoj Makedoniji je vodio seniorske ekipe: „Vardara“, „Skoplja“, „Metalurga“, „Proleta“, a bio je i selektor junirske i seniorske reprezentacije Makedonije.

Kada govori o radu sa makedonskim klubovima i nacionalnim selekcijama, posebno podsjeća da je 2000- te godine predvodio seniorsku reprezentaciju Makedonije na Evropskom prvenstvu u Rumuniji, kada su pobijedili reprezentaciju Danske- inače, selekciju koja je osvojila olimpijsku medalju. Pored toga, on i Indira su u Skoplju osnovali Rukometni klub „Kastratović“, iz čije je rukometne škole, od 2003. godine, poniklo 17. reprezentativki Sjeverne Makedonije.

Među ostvarene rezultate i uspjehe kojih se posebno sjeća, Kastratović, naravno, izdvaja i uspjehe koje je zabilježio sa Muškom rukometnom reprezentacijom Crne Gore, koju je vodio od 2011. do 2014. godine. Selekciju je preuzeo kada je bila na samom dnu, a za nešto više od dvije i po godine, sa njom je ostvario, vjerovatno, tri najveće pobjede u istoriji crnogorske rukometne reprezentacije i izborio plasmane na Svjetsko i Evropsko prvenstvo.

„Kroz pretkvalifikacije, smo stigli do baraža za Svjetsko prevenstvo koje se 2013. godine održavalo u Španiji. A u baražu smo za protivnika imali kasnijeg olimpijskog vicešempiona, Švedsku, koju smo u rukometnom spektaklu uspjeli da savladamo. Takođe, u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope koje se održavalo godinu dana kasnije, uspjeli smo da zabilježimo dvije pobjede protiv reprezentacije Njemačke. No, nakon održanog Prvenstva Evrope, Savez je raskinuo Ugovor sa mnom“, skromno objašnjava Kastratović.

Dok govori o svojim i životnim uspjesima članova svoje porodice, kad god se pomene ime Makedonije, u riječima ovog magistra, koji je, po obrazovanju, inženjer poljoprivrednih mašina, osjeti se toplina iz koje iskri ljubav prema zemlji u kojoj živi. Čini se, ne manja od one koju osjeća prema matičnoj državi.

„Makedonija me je zadužila. Bila je prva država koja mi je dala priliku da pokažem koliko znam i mogu. Ta zemlja je to uradila prije moje matične države. Ja to znam da cijenim. I zato sam samom sebi nametao obavezu da joj vratim i više od onog što je, možda, bilo i realno. Mislim da sam u tome i uspijevao, a takav je slučaj i sa Indirom i njenim odnosom prema zemlji čiji je ona, kao zaslužni sportista, postala i državljanin. Takav naš odnos prema ovoj državi, osjećam to svakodnevno, sa druge strane rezultira još većim poštovanjem sugrađana. Kako onih nepozntih, sa kojima se sretamo na ulicama Skoplja, tako i od strane sportskih i državnih zvaničnika“, naglašava Zoran.

Podsjećajući da su on i supruga Indira svoju vezu krunisali brakom sredinom 90- tih godina prošlog vijeka, da su početkom ovog vijeka u Makedoniji dobili ćerku, a da je Indira u periodu 1994- 2005. godine sa svojim ekipama  osvajila 10. titula prvaka države, uz to je i 10 puta bila osvajač Kupa, da je, kao rukometašica i trener, sa ekipama iz Makedonije tri puta nastupala u Ligi šampiona, od čega je, kao igračica, osvojila jednu, te da je zbog ostvarenih rezultata i doprinosu razvoju sporta tri puta birana za sportistkinju Makedonije, što su, kako navodi Kastrtović, građani te zemlje znali i znaju da cijene.

“Nemjerljiv je njen doprinos razvoju i afirmaciji sporta u ovoj zemlji još od kraja prošlog vijeka. I od tada smo sudbinski vezani za ovu zemlju. Živimo u sredini koja poštuje naše rezultate, a koja u životu prihvata i njeguje različitosti“, ističe Kastratović, dodajući da je očigledno, da niko u ovoj zemlji ne zaboravlja igre koje je prikazivala Indira od „Kometala“ do reprezentacije i zbog kojih je, pored ostalog, izabrana za člana Kuće slavnih, u Beču!

„Ni u Savezu, ni među građanima, ne zaboravlja se njen doprinos makedonskom rukometu od 1997. godine, do danas. Zato je i dobila priliku da radi kao trener ženskih selekcija u Makedoniji. Danas je na funkciji sportskog direktora Ženskog rukometnog kluba „Vardar“ i koordinatorka svih ženskih selekcija rukometne reprezentacije Sjeverne Makedonije“.

Kastratović ističe da uvažavanje, pažnja i poštovanje koje uživaju on i njegova porodica u Sjevernoj Makedoniji odlučujuće su djelovali da ostanu da žive u ovoj nama prijateljskoj i dragoj državi. O njoj i njenim građanima ima samo riječi hvale.

„Makedonci su dobroćudni, topli, predusretljivi, ljudi dobrog srca. Zato nam i nije bilo teško da se potpuno adaptiramo na život u Skoplju. Imamo veliki broj prijatelja, ne samo iz svijeta sporta. Izrodila su se i dva kumstva. Zato smo se i vezali za život ovdje. Imali smo ponude da pređemo da živimo u nekim drugim državama, ali smo ih vrlo lalo odbili. Upravo zbog pomenutih ljudskih kvaliteta Makedonaca, planiramo da se zadržimo ovdje. No, moram priznati, mali dodatni razlog za takvu našu odluku je i blizina Crne Gore. Od Skoplja do Berana je nešto malo više od 200. Kilometara“, zaključuje Kastratović.

Reprezentacije i klubovi koje je vodio

Zoran Kastratović je vodio četiri rukometne nacionalne selekcije: Makedonije, Crne Gore, Irana i Saudijske Arabije, sa kojima je ostvarivao neke od njihovih najvećih uspjeha. Takođe, veliki je broj klubova, posebno iz država iz regiona i Azije.

Trenersku karijeru započeo je u „Železničaru“ iz Niša, a sa klupe je vodio klub u kojem je ponikao- “Berane” sa kojim 2007. godine osvajio Kup, kao prvi rukometni trofej od obnavljanja nezavisnosti Crne Gore. Već sljedeće godine je sa “Beranama” osvajio i Prvenstvo Crne Gore. Bio je šef stručnog štaba RK “Sutjeska” iz Nikšića, 2011. godine, a 2013., dok je na funkciji selektora reprezentacije Crne Gore, započinje projekat “Vardar”. Naredne godine izabran je za trenera katarskog "Al Džaiša” sa kojim 2015. godine osvaja Ligu šampiona Azije. Kastratović 2019. godine sijeda na klupu “Metalurga”, a 2021. preuzima “Prolet”. Sljedeća stanica mu je bila Tuzla, gdje je predvodio ekipu “Slobode”, a 2023. godine, uporedo sa selektorskom funkcijom reprezentacije Saudijske Arabije, postaje prvi trener Rukometnog kluba “Muthar” iz te zemlje, da bi prošle godine bio na čelu stručnog štaba ekipe “Kadsija” iz Kuvjta.

Indirin suprug i Mašicin brat

Mada je decenijama javna ličnost, ovaj poznati rukometni stručnjak, koji je, do sada, bio selektor četiri rukometne reprezentacije i velikog broja klubova, uz to i inženjer poljoprivrednih mašina po obrazovanju, Kastratović u šali kaže da je u Skoplju i Sjevernoj Makedoniji i dalje poznatiji kao “Indirin suprug”. Slična situacija je, dodaje, i u njegovim rodnim Beranama, gdje ga, kako kaže, više poznaju kao “Mašicinog brata”.

“Ipak, nakon naše pobjede nad reprezentacijom Švedske, u Podgorici, tokom slavlja u dvorani “Morača”, želeći da nam čestita, prolazeći pored obezbjeđenja, kako bi je propustili da se spusti sa tribina na parket, Indira se predstavljala: Ja sam selektorova supruga”.

U RK “Kastratović” poniklo 17. reprezentativki

Pored brojnih klubova sa dugom tradicijom u kojima je bio šef stručnog štaba, Zoran i Indira su u Skoplju osnovali RK “Kastratović”, koji ima sve rukometne selekcije i koji su uzdigli do prvoligaškog ranga, a juniorska selekcija tog kluba je tri puta osvajala titulu prvaka države u svojoj konkurenciji. Pored toga, iz RK “Kastratović” poniklo je 17. makedonskih reprezentativki 

Saša Radunović

Tekst preuzet iz 36. broja časopisa "Nova Sloboda"