Crnogorski praznik kulture - Njegošev dan, 13. novembar, je poziv na dublja čitanja Njegoševog djela i iščitavanja tekstova koji su posvećeni Njegoševom ukupnom književnom stvaralaštvu.

Sagledavan je Njegošev život, ali i njegovo djelo od strane najeminentnijih naučnika, pa danas imamo na desetine hiljada bibliografskih jedinica koje potvrđuju značaj ovog crnogorskog vladara, vladike i pisca.

Danas se podsjećamo knjige "Njegoš" Milovana Đilasa ( 1911 - 1995), u kojoj, pored ostaloga, Đido piše: " Crnogorski kult sestre, Njegoš je poimao bez ostatka, preobražavajući ga, kao i drugo, u ideju i poetsku inspiraciju. Zato se i za njegovu nježnost prema sestrama, i u jednom pismu kotorskom načelniku,18. avgusta 1836. godine, on ističe, žaleći se kako đeveri hoće da ogrebe njegovu bratučedu Stanu: 'Crnogorac smatra za veliku sramotu i uvredu kad mu neko, makar i jednom riječju, vrijeđa sestre'.

Sestri - najčistijoj ljubavi I duhovnosti u Crnoj Gori, Njegoš je dao da izrazi i najviši bratstvenički bol, ali i poziv I kletvu zemlje. I jedno i drugo je, uostalom, tipično za Crnu Goru: dobra tužbalica se uvijek dotiče i opšteg zla i borbe protiv dušmana.

Njegoš je u tužbalici sestre Batrićeve spojio lični bol i zajedničku sudbinu u slike, u izraz neuporedive potresnosti i plastike...

Bol sestre je apsolutan i jedino smrt može da ga zatoli: živa kao neposredan jad i očaj, ona je i sestra kao ideja. Taj bol je kazan na nov način - slikama, vizijama i riječima koje se od narodskih tužbalica razlikuju profinjenošću, nekom apstraktnom čistotom, a ipak su konkretne i žive i iz svakodnevnih predstava...

Glas bratstva i sestre, sestra Batrićeva je Crna Gora unesrećena, ranjena I uvrijeđena, srdita i potresna u korijenu. Sestra se osjeća kao konkretno biće taman koliko da se ne izgubi veza sa živim bolom. Plače i uznosi se zemlja crnogorska kćerima svojim nad neprolaznim ljudskim klanjem i pogibijom... Nije li jedino umjetnost - konačno kadra da izrazi i to čovjekovo trojstvo - čovjekovo postojanje u vremenu"?

I ne staje tu Đilas, već nastavlja: "Tako će Njegoš i Lovćen dotrajati u neko daleko doba, kad od Njegoševog i od našeg doba jedino ostanu čista misao i ljudski spomen. Jer Lovćen i Njegoš baš to i jesu i biće oni svijetu neprestano na pogledu, na umu, kao sastavina kulture i nesmirljive, neizbježne, a uvijek drukčije borbe za slobodu".

Njegošev dan - crnogorski dan kulture:

" Svemogući na tron sjedijaše / tvoritelnom zanjat poezijom".

Njegoš!

Prof. dr Draško Došljak