U izdanju izdavačke kuće „Odgovor –reply“ iz Podgorice štampana je zbirka pjesama „42“, autorke Ane A. Ičević Vuković. U svakom početku živi čarolija. Poezija je čarolija.

Govori se da je poezija i „siroče tišine“, a u toj tišini nastale su 42 pjesme Ane A. Ičević Vuković. U tim stihovima, pjesnikinja pronalazi sebe i podsjeća  ko je, kuda ide, gdje želi stići, i najvažnije – gdje želi ostati.

Zato su u ovoj zbirci i Želja, Divljenje, Adresa jedne tuge, Ista ja, Njemu, Ko je kriv, Ljutita pjesma, Ljubav je ljubav...

Radosno ona pjesnički putuje, ali u stihu želi da  ostane. Potvrđuje se da je poezija govor srca, ona prati ritam njegovih otkucaja i disanja. To je most između onoga što jesmo i onoga što želimo da budemo. Stoga pjesnikinja i poručuje: „Ne ide uz mene, nikako da ćutim“. U poeziju smješta život i pretvara ga u neprolazno.

Ana stvara  poeziju, jer joj ona pokazuje put, ali u njoj i strpljivo podnosi tugu i ponosno slavi ljubav, jer joj ona pokazuje zvijezde, zato  -  „riječ mi ne diraj i ne sijeci“.

Na jednoj strani su nam želje, na drugoj uspomene, a ljubav je uvijek tu. I u vazduhu i u stihu: treperi, jeca, osmjehuje se, ožiljkuje, i uvijek pobjeđuje. Ljubav je ljubav! Istočna strana srca. Uspomena jednog srca.

Jedna lijepa riječ, kažu,  može ugrijati hladne dane čovječanstva, pa poetesina osjećanja „miriše mi opet noć na tvoje riječi“ eliminišu sve smrznutosti. Pjesnikinja  u nekim pjesmama gleda izvan svog srca –  tada sanja. A kada gleda unutar srca, budi se – „danas ću te ćutati u sebi“ i „šapućem, tebi o tebi, u sebi“. Poezija je moć! Anina poezija je i šaputanje!

Poezija je broj – 42 je poezija! „Nijesam sama, imam sebe“ – poručuje Ana A. Ičević Vuković. Ima sebe i svoju oljubavljenu  liriku.  42 je ljubav – nije to više broj. Ljubav je imenica!

Prof. dr Draško Došljak