Početak drugog dana XXVII Nikšićkih književnih susreta, obilježilo je druženje sa dječijim piscem Velimirom Ralevićem, dok se u ulozi moderatorke našla Isidora Jovović.

Na pitanje moderatorke kako doživljava činjenicu da njegovo stvaralaštvo nalazi odjek među različitim čitalačkim krugovima – od djece i odraslih do naučnih zajednica i dječijih festivala – Ralević je istakao da mu takva potvrda izuzetno godi.

Pojasnio je da se u svom književnom radu uvijek vodio načelom da „dobra knjiga za djecu uvijek može biti dobra i za odrasle“, dok obrnuto ne mora, i najčešće nije slučaj. Svaki umjetnički izraz, bilo da je riječ o slici, muzici ili pisanoj riječi, može se zamisliti kao stablo, istakao je Ralević. Ako je riječ o dječijoj književnosti, nastavio je, stablo raste ka zvijezdama, dok se u književnosti za odrasle njegovi korijeni spuštaju u dubine. Ta dva toka – uzdizanje i ukorjenjivanje – prožimaju se i dopunjuju.

Dodao je da i dječija pjesma može da „dotakne korijenje i ponese djelić te dubine“, baš kao što odrasli čitaoci mogu pronaći nešto vrijedno i inspirativno u književnosti za djecu. „U tom smislu i najbolja djela svjetske književnosti su upravo napisana za uzrast od sedam do sto godina“, zaključio je on.

Prema mišljenju Ralevića, ključni element dobre pjesme je univerzalna poruka, odnosno sadržaj koji koristi svim čitaocima, „i velikima i malima“.

Na taj način pjesma doprinosi obogaćivanju unutrašnjeg svijeta čitalaca, bilo da su oni u fazi odrastanja ili samo njeguju dijete u sebi, pojasnio je. Govoreći o suštinskim vrijednostima u životu, Ralević je istakao da ono što je zaista važno nije spoljašnja slika niti način na koji se predstavljamo društvu, već to da je „srce naše pravo ogledalo“, pa njegovu čistotu treba njegovati. Upravo književnost za djecu i mlade ima potencijal da sačuva toplotu i dobrotu tog srca.

Povukao je paralelu s bajkama, gdje najmlađi carev sin često preuzima odgovornost da spasi princezu ili se suoči s aždajom, ističući da je takav odnos prisutan i u tri životna doba: djetinjstvu, mladosti i starosti. Snaga najmlađeg sina simbolizuje djetinjstvo, koje Ralević vidi kao najčestitije, najplemenitije, najuzvišenije i najpoštenije od svih životnih faza.

 Autor je otkrio, da je, stvarajući, u svoja djela ubacivao ono što bi i sam želio da pročita, navodeći da mu je drago što je upravo humor ono što u tim tekstovima pomaže djeci i mladima da razumiju neke komplikovanije teme u procesu odrastanja.

Velimir Ralević je jedan od rijetkih pisaca koji takođe piše za nešto stariji uzrast djece – tinejdžere. Naglasio je da mladi često prolaze kroz izazove i probleme na koje odrasli, opterećeni sopstvenim brigama, ne obraćaju dovoljno pažnje. U svom stvaralaštvu fokusira se na najčešće „boljke“ tinejdžera, koristeći pritom jezik bogat žargonizmima i kolokvijalizmima, čime se približava njihovom svijetu.

Moderatorka je posebno istakla knjigu Slovne igrarije za mlađe i starije, u kojoj, kako je navela, karakteristični sufiksi donose inovativnost i humorističke efekte kroz očuđavanje jezika.

Ralević je objasnio da njegovo interesovanje za enigmatiku već dugo traje, pa su igre riječima prirodan izraz njegove ljubavi prema jeziku. Ne vidi ih kao jezički eksperiment, već kao oblik zabave i kreativnosti u kojem uživa. Često neke riječi ili strani izrazi koje tinejdžeri koriste završe u pjesmama, međutim, istakao je da pokušava da izbjegne banalnosti, i uvijek izvuče neku poruku koja je za ove pjesme važna.

Govoreći o reakcijama čitalaca na svoja djela, i onome što je njega uspjelo da nasmije, Ralević je ispričao anegdotu od prije nekoliko godina.

Prilikom posjete zubaru, zbog tretmana je počeo da šuška dok govori. U to vrijeme bio je pozvan da učestvuje na Međunarodnom festivalu dječijeg stvaralaštva i stvaralaštva za djecu „Susreti pod Starom maslinom“.

Inspirisan svojom situacijom, napisao je pjesmu o malom dječaku koji šuška jer je zaljubljen. Nakon što je pjesmu pročitao djeci, zamolio je jednog dječaka iz publike da ga odvede kod direktora, budući da je druženje završeno. Dječak ga je pogledao i iskreno rekao: „Ali ti izistine šuškaš“. Ralević je istakao da je upravo ta iskrena i neposredna reakcija jedna od najljepših koje je doživio u interakciji s publikom.

Na kraju je na pitanje moderatorke o tome da li ima savjet za roditelje kako da djeci približe čitanje, Ralević istakao da bi radije predložio roditeljima da uzmu nešto da čitaju i time daju primjer svojoj djeci.

Izvor: Narodna biblioteka "Njegoš" - Nikšić