Od trenutka otkad izmigolji iz zagrljaja protočnog Plavskog jezera, visitorskog vilinskog ogledala, ispod brezojevičkog mosta, i zaputi se na daleki i neizvjesni put ka Crnom moru,

Lim je plavooki ljepotan, stasit, ali i nepredvidljive ćudi - miran kad treba, ali, uistinu, nemiran onda kad ga naljute. On je brat, rođak, kum, prijatelj, drugar svim onim koji ga vole i cijene, neko ko umije da čuva tajne, pa mu se i mnogi ispovijedaju kad šetkaju pored njega ili dok sjede na klupi zagledani u njegovu bistrinu i virove.

Svoju neopisivu raskoš prikazuje u punom sjaju dok ponosito vijuga pored Brezojevice, Murine, Andrijevice, kao i kroz prostranu i prekrasnu beransku dolinu, primajući brojne pritoke i sa lijeve i sa desne strane...

U vrijeme jačeg vodostaja, između pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, balvani za obradu pustani su iz Šekulara niz Lim, kao i splavovi koji su pristajali uz obalu kod glavnog mosta. Beranska dječurlija je tada hitala na njegove obale, kriomice od roditelja, maštajući da i oni odsanjaju splavarski san i dožive istinsku pustolovinu, ravnu onim iz najpoznatijih svjetskih štiva za djecu i mlade...

A san im se, ipak, ostvario, ali su Limom umjesto splavova klizili šlaufi, unutrašnje gume vozila i kamiona, jednosjedi i dvosjedi, zavisno od veličine, a gotovo nije bilo beranske porodice i iz okolice, a da ih nijesu imali kao sastavni dio ljetnje razbribrige. Manje šlaufe su koristili i neplivači kao da su pojasevi za spasavanje, sve dok ne bi postali plivači, a sa onih većih se  skakalo u vodu, i tokom vožnje, ali i dok su bili ukotvljeni u tišaku na plaži...

U to i u nešto docnije vrijeme postojala su svega dva televizijska programa, prvi i drugi, sa izuzetnom gledanošću, a jednom je prikazana veoma zanimljiva emisija o takmičenju u vožnji šlaufima u Americi, u Koloradu, pa je nekome palo na pamet da se to može upriličiti i u Beranama. Tako je 1977. godine nastala izuzetna Šlaufijada, istinska ljetnja sportsko-muzička priredba, sa trkom sa šlaufima i sa skokovima sa mosta.

Inače, nikada se ne smije potisnuti u zaborav - plovidbe šlaufima niz Lim su znatno starije od Šlaufijade a, recimo, fotografije iz pedesetih godina prošlog vijeka svjedoče ponajbolje da je ovo izrečeno i tačno. I tada je bilo pojedinačnih trka grupa dječaka, ali je sasvim izvjesno da je Šlaufijada vožnju šlaufima, kao i plivanje i ronjenje, prva uvela u zvanični takmičarski svijet, sa peharima i diplomama, uz veliki broj posmatrača i navijača, postajući tako  zanimljiva i osobena sportsko-turistička ponuda...

A u ta, sada i daleka vremena, postojale su duž Lima, u beranskoj dolini, predivne plaže, sa sitnim šoderom i pijeskom, blagotvornim za zdravlje. Zbog nepredvidive ćudi Lima, ponajviše duž njegove lijeve obale, one koja zahvata i varoš, zbog njegovog istinskog narastanja u rano proljeće zbog otapanja snijega i nadošlih pritoka, i u kasnu jesen za vrijeme jakih kiša, postavljene su zaštitne mreže napunjene kamenjem.

E, upravo, na mjestu gdje ih je bilo ponajviše postojalo je predivno kupalište poznato, jednostavno, kao Mreže! Ono je brzo postalo najbolja plaža, preuzimajući taj laskavi naziv od one glavne, raspoređene  s obje strane mosta, poznate i kao Gradska, Na tom mjestu mrežna odbrana od naleta Lima bila je najduža i najvisočija...

Inače, Lim je nudio mnoštvo plaža, koje su bile stalne, jer su njegovo korito i obale bile pošteđene od učinka građevinskih mašina, pa je dubina na pojedinim mjestima, tokom ljeta, bila i od tri do četiri metra. Pijesak i šoder za izgradnju kuća uzimali su se samo na određenim mjestima i otpremao se u posebnim kašadima, natovarenim na konjima, rijetko zapregom, tako da nije narušavan prirodni izgled rijeke...

Počev od sjevera, plaže su se ređale kao da je u pitanju istinska morska riva. Stanovnici Skakavca, Krlja, Crljevina, Štitara, Donjeg Zaostra imali su svoje plaže, a na onu skakavačku spustali su se i oni iz poličkih sela Dragosava i Mašte, dijelom i sa Goražda, naročito čobani i čobanice kad su pustali stoku i ovce na ispašu po proplancima iznad sela.

Plažu su imali i Budimljani na ušću Brnjice u Lim, na početku Tivranske klisure. Oni iz Beransela, Veliđa i Strana, pa, bogami, i Crnog Vrha, spustali su se na dio gdje se ulijevaju makve, a naspram Rudeša. Dolačani su dolazili na plažu kod gimnazije, kao i oni iz tog dijela Berana. Postojala je još jedna omanja plaža između na kojoj su se sunčali i kupali oni stariji i porodice sa djecom.

S druge strane žitelji Harema odnosno Prosina imali su plažu kod Agove livade, sa sjeverne strane, zatim kod štala, onda kod visećeg mosta, zatim kod velike topole, a neki su koristili kao plažu i livade Ćulafića, zatim i kod ostrvca sa gredom za prelaz, ispod mosta, a dolazili su i na glavnu varošku plažu, naročito oni koji su dobro skakali prelom i ,,lastu“.

S vremena na vrijeme priključivali su im se mještani iz Petnjika i Dapsića;  Lužani, kao i neki iz varoši, kupali su se kod mosta, ali s druge strane, u Zelenici i u prirodnim milutskim bazenima, kao i na Mrežama i Crevari. Kod Crevare, na obodu gradskog parka bile su i kabine za presvlačenje, ali i privremena kafana na betonskom krugu, koji je kako tako odolio zubu vremena, sa odličnim ćevapima, somunima, i hladnim sokovima i pivom.

Odmah poviše bila je plaža poznata kao Kambodža. Bučičani, Pečičani, Vinićani i Ržaničani, a pridruživali su im se i Lužačani, imali su svoje predivne plaže, i to kod motela, u lugovima, na Pločicama...

Glavna gradska plaža je bila ona sa obje strane mosta, sjeverne i južne. Tu su mnogi beranski dječaci i poneka hrabrija djevojčica skakali sa srednje noge mosta, a da čak nijesu ni znali da plivaju kako treba sem što su mlatarali rukama pod ,,paski“ dok bi se dočepali plićaka. Oni hrabriji kasnije su se pridruživali momcima i započinjali su svoje prve skokove sa ograde mosta!

Međutim u jedno vrijeme, nešto docnije, mnogi su se preselili nešto južnije, na - Mreže! Ona je ubrzo postala prepoznatljiva i neka vrsta zaštitnog znaka beranskih kupališta. Pješčani i šoderski dio plaže se nalazio na desnoj strani rijeke i tu se obično sunčalo, a pored ,,mahalaca“ kojima je plaža bila poput dvorišta, zatim beranske dječurlije i odraslih, kupali su se i Lužani i nešto Lužačana, koji su bili posvećeni i svojim plažama na Bistrici - na Bojovića, Desinom i Ivanovića viru, i na Brani...

Taj dio Lima sunce je raskošno i neštedimice škropilo, pa je voda često bila po toploti slična onoj morskoj, a pored toga, bila je čista, jer obala, ali ni sama rijeka, nijesu bile zasipane nemilice smećem, kao što se to danas radi.

Voda za piće se nije nosila na plažu, sem prazne staklene litrenjače - naime, u pijesku, mahom u blizini vrba, iskopala bi se omanja rupa koja bi se ubrzo napunila hladnom, čistom i pitkom vodom koja je maglila flašu.

Na Mreže se odlazilo već poslije doručka, zauzimalo se mjesto na plaži i kupalo po vas dugi dan, bez zastoja. Bilo je obavezno preroravanje rijeke, oni izdržljiviji su to činili u oba pravca, zatim se igralo ,,titirača“, bilo je tu i gađanja plovkama u kamen ispod kojeg su se nalazile naslovne strane kutija cigareta ,,Lovćena“, ,,Morave“, ,,Drine“ - ko ih više sakupi, taj je bivao i pobjednik; pored toga, takmičilo se u skoku udalj iz mjesta ili ,,trupe“, zatim  ko može više da hoda na rukama, a i loptalo se na pijesku.

Kad bi se ugladnilo jele su se kriške mahom domaćeg hljeba ili onog iz pekare, a tada je hljeb bio onaj pravi, bez bilo kakvih vještačkih dodataka, obavezno premazan domaćom svinjskom mašću i posut s nekolko zrna soli i paprom, ako je u pitanju bila slana užina i sa šećerom, ako je posrijedi bio slatki zalogaj.

Dječurlija iz porodica koje su bile muslimanske po vjeri, imala je umjesto masti maslo. Međutim, često se dešavalo da brzo pojedu svoje, a ugladne, a glad, naročito ona pored Lima, ne pita za vjersku pripadnost, pa su onda navaljivali na masne odreske svojih drugara, a ovi kad im se slično događalo jurišali su na komade sa maslom. Bilo je i priganica i one su bile preteče onih krofni koje se prodaju na morskim plažama.

Tada nije bilo neke posebne i izražene sebičnosti kod djece, jer su bili otprilike istih imovnih stanja, a drugarstva i prijateljstva su bila iskrena, pa su tako i dijelili, kad bi ih dobili u posebnim prilikama, čokolade, bonbone, domaće i slastičarske kolače i neizostavne ljetnje poslastice - lubenice i pipune. Čak je i ostalo ono poznato beransko da onaj koji nije tog dana imao novca za sladoled u kornetu, dobije griz dva od onog koji je imao - posebno uživanje je bilo da se odgrize donji dio korneta i u cugu izvuče ostatak ledene poslastice...

Uzdignutom obaloutvrdom od mosta sve do iza Mreža prolazile su grupe djece, mladih i starijih, kao da je u pitanju morska, a ne rječna obala; neki su pokazivali mišiće koje su mukotrpno stvarali vježbajući  tegovima napravljenim od većih konzervi za povrće, napunjenim olovom kao da im se slijevala strava, zatim su se dičili trbušnim pločama, koje su oblikovali upornim radom i vježbama na vratilu i na razboju, kao i na travi ili na patosu pored kreveta u kojem su spavali.

Djevojke, prirodno rumene u licu od zdrave hrane i domaće varenike, koje se nijesu krile od sunca, nego se izlagale njegovim blagotvornim zracima, istina i sa  mjerom, i to bez upotrebe pomada i ostalih zaštitnih sredstava, vitke, uske u struku, pokazivale su, ali ipak stidljivo, svoje zdrave i prirodne čari, potajno zaljubljene u nekog domaćeg ili stranog glumca, a najviše u nekog privlačnog momka sa Mreža ili sa čuvenog beranskog korzoa, s velikom željom da im neko kaže da liče na Klaudiju Kardinale, Bebu Lončar, Elizabet Tejlor, Sofiju Loren, Brižit Bardo, Špelu Rozin, Milenu Dravić...

U svoj toj gunguli i gužvi, na Mrežama su se često čuli  i zvuci gitare uz nove pjesme i šlagere.

Oni koji su voljeli da gnjuraju imali su priliku i bez maski da vide sve vrste limske ribe, kako vijugaju pored njih, kako se zavlače u udubljenja ispod osnove mreža, jer je to bilo vrijeme bez upotrebe kavijara, struje i eksploziva u ribarske svrhe.

Oko sedamanaest sati oni sa obje strane Lima koji su imali obaveze na imanjima, kao i oko prijavljivanja stoke sa ispaše odlazili su nevoljno kući, a ostajali su oni najveći zaljubljenici u Lim, sve do sumraka, uživajući u još toplijoj i čistijoj vodi, i da se neometano izgnjuraju i isplivaju. Mnogi su koristili boravak na Limu da se i iskupaju i dobro istrljaju po pravilu, sa ,,Merima“ dječjim sapunima  i onim domaćim peraćim, pretečama šampona od breze i koprive...

Mnogi su i naveče znali da ostanu na plaži pored vatre od vrbovih suvaraka. Postojala je i jedna grupa, skoro svi iz iste ulice, pojačani i sa strane, koji su znali da nastave druženje u luškoj topolovoj šumi. Vuksan, Brano, Mirko, Slavo, Sveto Ćeto, Vesko Nešo, Suljo Suki, Brano Jokso, Zoran, Vesko, Mišel, Miško, Nada, Slavica, Dijana, Ljilja, Vesna i ljetnje gošće, gazili su Lim, ložili vatru, pravili roštilj.

Nizale su se razne priče, a sve je bilo začinjeno pjesmama uz zvuke harmonike i gitare. Pred zoru, uz prvi poj luških pjetlova, vraćali su se gazom iznad Mreža i odlazili kućama na spavanje, jer ljeto je ljeto, a naročito to tadašnje beransko dugo i toplo ljeto, čarobnije i pitkije i od  onog iz istoimene veoma gledane američke televizijske serije...

Pojavom jakih građevinskih mašina i utovarnih lopata započelo je neometeno višegodišnje  izrabljivanje limskog pijeska i šodera, koje je uticalo na promjenu toka Lima, ali i na nestanak skoro svih tih poznatih plaža. Do skoro je odolijevala gradska plaža kod mosta, ali je nedavno, navodno zbog zaštite stopa mosta, kao da ne postoje drugi građevinski zahvati za to, ona isprepletana betonskim i zidanim preprekama, a ostali dio zastrt krupnim kamenjem. Nestali su tako i skokovi s mosta, kao odraz jednog zdravog djetinjstva i momkovanja.

To što je dio Lima ispod mosta, ka sjeveru, okovan i isprepletan podzidama i preprekama da smanji njegovu snagu, sa šetalištem sa klupama sa obje strane, za sada bez ulične rasvjete, može se i podnijeti, jer su uništena smetlišta, divlji odlivi zagađene vode, bez obzira što sada, ipak, nije više to dio Lima našeg djetinjstva i odrastanja, nego samo, za sada, zauzdana bezbojna, bezvoljna, blijeda sjenka onog ljepotana...

Svako dalje ršaknje i uništavanje Lima i njegovo kanalisanje ka jugu bio bi poduhvat ravan zločinu prema prirodi. Ali i svojevrsni zločin prema onima koji vole Lim, koji vole i svoju varoš sa okolinom i koji hoće da ostane Lim Lim, a ne umrtvljena voda bez boje, mirisa, ukusa, priče i uspomena...

Milija Pajković

Fotografije: Milenko-Mišo Vuković i Milija Pajković

Tekst preuzet iz 35. broja časopisa "Nova Sloboda"