Svaki grad ima neku goru ili brdo, tvrđavu ili polje neki biljeg koji je drugo ime za grad: Beograd - Avalu, Titograd - Goricu, Novi Sad - Petrovaradin, Sarajevo - Trebević, Kragujevac - Šumrice, Prizren - Šaru, Kruševac - Bagdalu, Split - Marjan, Nikšić - Trebjesu.
Ivangradu je to Jasikovac, oblo, šumovito brdo, na desnoj obali opjevane rijeke Lim, kraj drevne Budimlje. Sa Jasikovca gledan, Ivangrad je kao na dlanu, zatvoren Tifranom, nema kud niz rijeku, bježi u topolje i vrbake Lima prema Buču. Ali Jasikovac nije samo da se s njega gleda i daljina razlistava, on je i za to da se u njega gleda i čita. Spomenik slobodi na Jasikovcu djelo Bogdana Bogdanovića čuva neizbrisivo pamćenje polimskoga kraja i svojevrsna je kamena knjiga vremena.
Na mjestu turske tvrđave iz prošlog vijeka, pamćenje urezano u kamenu. Iz brda iz dubine zemlje i vjekova, nikao kupasti spomenik od osamnaest metara. Mamutski metak, simbol istorije, ispaljen u nebesa i ljudski zaborav. Oko kupe, četrdeset granitnih kamenova i na njima vitka slovenska slova, imena i datumi.
Spomenik svim bojevima za slobodu u Polimlju, sjećanje na znane i neznane borce i žrtve, u ime živih. Sva vremena u jednom toku, mrtvi i živi u istom kolu. Protiv zaborava i krhkog pamćenja, protiv kukavičluka i crna obraza. Da znamo koji smo i čiji smo. Da život bude više za ljudsku visinu. Da pamtimo da nijesmo od juče i da vjerujemo da ćemo biti i sjutra.
Jasikovac - divno mjesto za umiranje, rekli bi Lalićevi junaci. Još ljepše za sjećanje. Zbore urezana slova na licu kamena: Lim protiče kamen pamti. Šesnaesti, sedamnaesti, osamnaesti vijek, osvajači i ustanici, premijere i reprize. Turci harali, glad harala, živi zavidjeli mrtvima ...
Krvavi toponimi: Zeletin, Štavna, Pobjednik, Krčevo, Mokra, Komovi, Đurđevi stupovi, Jelica, Previja, Rudeš, Sućeska, Šekular, Bukova poljana, Morača, Novšići, Vinicka, Glasinac, Drina, Javor, Korita, Turjak, Čakor, Berane, Bare Kraljske, Lubnice, Bistrica, Lovka, Zekova glava...
Pa škrti zapisi o istorijskim lomovima i ljudskim dramama: Manastir Šudikova prestade da poje... Iguman Mojsije ustade protiv odroda... Ustanici na Limu. Andrijevica slobodna. Crna Gora granice razmiče... Trista ratnika silom oružja do Srbije krvavi put prokrčiše... Miljan Vukov sa 1500 druga u odbrani Cetinja... 1862. osnovan grad Berane... Ni sijanja ni žnjetve bez bune i bez okršaja.
Sila ne primora momke u askere, ne obori đaku kapu crnogorsku... 1912. Beranska buna. Ustanika 3.200. Razurene turske karaule (Balkanski rat). Berane slobodne ... Slijede riječi o logorima, španjolki, komitovanju, o prvoj ćeliji KPJ 1927. o revolucionarnoj borbi, robijama i bunama, o razbijenom okupatorskom garnizonu od 1000 vojnika, sve do dalekovidih i revolucionarnih odluka prvog narodnooslobodilačkog odbora u Jugoslaviji: 21. jul 1941.
Skupština u slobodnim Beranama odluči: Na oslobođenoj teritoriji ovog kraja sa sa današnjim danom prestaju da postoje svi organi vlasti civilne, sudske i vojne, kako bivši jugoslovenski tako i okupatorski a cjelokupnu civilnu, sudsku i vojnu vlast preuzima narod ... Formira se narodni odbor oslobođenja... Na oslobođenoj teritoriji isticaće se kao zastava jugoslovenska trobojka.
Ređaju se partizanske jedinice, bitke i heroji. I podaci o prilogu ovog kraja NOR-u i revoluciji: 6.600 boraca, od kojih 26 narodnih heroja, 857 poginulih na bojištima širom zemlje, 830 žrtava koje su smrt našle na ognjištu i tuđini. Sve do oslobođenja Berana 15 septembra 1944. (po dvanaesti put) i Andrijevice 17. septembra 1944. (po sedamnaesti put).
Sa Jasikovca, ponad Lima, pamćenje duže biva. Mudrije se gleda sa Jasikovca, i dalje vidi.
Miroslav Đurović
(Odlomak iz knjige putopisa „Grumen života“, Stupovi – Andrijevica, 1996.)
Tekst preuzet iz 35. broja časopisa „Nova Sloboda“
