Prije nekoliko dana, dvadesetdevetog septembra, usnuo je u Gospodu, u 85. godini, Beranac Dragan Don Popović, poznati fudbaler i trener, daleko od svojeg rodnog kraja, u Sent Luisu, u Misuriju, u SAD!

Popović je rođen u starom naselju Lužac, nadomak Berana, u brojnoj porodici Mihaila i Milice, rođene Grujić iz Vučitrna, u sam osvit Drugog svjetskog rata. Pored Dragana u toplom domu i u porodičnoj slozi rasli su i sestra Olga, kao i braća Slobodan, Miketa i Milan, najmlađi od djece, defektolog i glumac beranskog pozorišta.

A sa Kleča, dijela Lušca u kojem se nalazi poznata kula sveštenika Maksima Popovića, čuvenog popa Lušca, borca protiv Turaka i njihovih pristalica, preselili su se veoma brzo u Berane, naselivši se na imanju pored Mihailovog brata Dida, u kratkom sokačetu, koje se spusta ka Limu i spaja sa Komskom ulicom, koja migolji iz one glavne, jedne od najširih u vaskolikoj Crnoj Gori, koja je nakon oslobođenja od Turaka od pijace-begluka dobila takav oblik.

Zanimljivo da je Lužac, inače, pun starina i  dokaza da je tu život bujao odvajkada, iznjedrio, pored brojnih intelektualaca i pravih domaćina, i dosta vrsnih sportista u raznim granama sporta, a isti slučaj je i sa prelijepim Beranama, ali i са cijelom divnom beranskom dolinom i njenim zaleđem.

Upravo tim beranskim sportskim stazama rano se zaputio i Dragan Popović, i to pravo iz svojeg  sokaka.

Dragan je, kao i većina beranskih mladića i djevojaka, pored obaveza u školi, ušao i u svijet sporta, i to stonog tenisa, gimnastike i, naravno, loptanja, takmičivši se u sva tri, a volio je i bavio se planinarstvom, košarkom, skijanjem i boksom.

Bilo je to vrijeme zdravog načina života, zdrave ishrane, jakog školstva, zanimljivih i običnih svakodnevnih priča ispod lipa u glavnoj ulici, u kojoj je svako imao svoje mjesto i zvižduke, kao i  doba bavljenja raznim sportovima...

Veoma brzo Popović je 1957. godine postao prvotimac beranskog FK ,,Radnički“. Bio je stub odbrane, britak, oštar u dozvoljenim granicama, ali i s čestim prelazima u napad. Gipkost, brzina, izvanredan pregled igre i izdržljivost, brzo su uočeni od strane stručnjaka i 1960. - e obreo se u Podgorici, gdje je postao prvotimac ,,Budućnosti“.

Prvu utakmicu u dresu ,,Budućnosti“ odigrao je 26.08.1962. godine, protiv ,,Sarajeva“ ( 0:1) na igralištu pod Goricom, pred oko 10.000 gledalaca. Utakmicu je sudio Dvornić iz Subotice, a pored Popovića nastupili su: Radunović, Folić, Vučeković, Rašović, Kovačević, Rogošić,  Đerić, Milić (Perović), Todorović i Franović. Strijelac je bio u 80. minutu Radičević.

Njegove odlične igre nijesu prošle nezapaženo, pa je 1963.- e dobio poziv od čelnika  beogradske ,,Crvene zvezde“. Igrao je, kao prvotimac, inače, na mjestu lijevog beka, sa Stipićem, Durkovićem, Vasovićem, Kostićem, Škrbićem, Stojanovićem, Prljinčevićem, Čopom, Mitićem, Tomićem, Šekularcem, Melićem, i tada sedamnaestogodišnjim Draganom Džajićem,  s kojima je osvojio dvostruku krunu - Prvenstvo i Kup!

Poslije jedne takmičarske godine provedene u Beogradu put ga je nanio pravo u Split, gdje se kao prvotimac ,,Hajduka“ zadržao, takođe, godinu dana, nastupajući sa Žajom, Hlevnjakom, Fulgosijem, Vukčevićem, Begom, Pletikosićem, Nadovezom, Tomićem, Aralicom, Kraljevićem, i ostalima. Odigrao je 37 utakmica i postigao 3 gola.

Poslije toga vratio se u Beograd i postao je član ,,Radničkog“ sa Novog Beograda, kluba koji je osnovan 20. aprila 1920. godine.

Selidbe su se nastavile i prvotimac ,,Čelika“ iz Zenice postao je 1966.-e godine, a poslednja njegova utakmica u domaćem prvenstvu bila je upravo za ovaj klub i to protiv ,,Zagreba“, 10.06.1967.-e godine. Izvojevali su pobjedu od 1:0. Strijelac je bio Rajić u 43. minutu, a sudio je Petrošić iz Rijeke. Pored Popovića nastupili su još: Vranješ, Štaka, Talić, Galijašević, Radičević, Rajić, Miklaušević, Renić, Lalić i Bajrić.

Odmah nakon te utakmice obreo se u Kanadi, gdje postao igrač u malom fudbalu i jedan od njegovih osnivača. Odigrao je i za reprezentaciju Kanade protiv ,,Arsenala“ u prijateljskom odmjeravanju snaga. Igrao je i za Sent Luis i Kanzas Siti Spars, a i u ,,Kosmosu“,  a igrao je i sa Lavom Jašinom, Peleom, Euzebijom i mnogim drugim poznatim igračima u Američkoj nacionalnoj ligi, otkrivajući Amerikancima čari malog fudbala, docnije i velikog, koji su prije toga bili zaluđeni samo košarkom, bejzbolom i američkim fudbalom. Zato je i izabran u američku Kuću slavnih, dobivši i nadimak Don!

Biran je nekoliko puta za najboljeg trenera, a bio je prvi čovjek struke u ,,San Hoze Ertkvejsu“, odnosno ,,Zemljotrescima“, kao i u ,,Serbian White Eaglesu” , ,,New York Arrowsu“, ,,Las Vegas Americansu“, ,,Pittsburgh Spiritu“, ,,New York Expressu”, ,, St. Louis Stormu“, u razdoblju od 1971. – e do 1992. godine.

I pored svih tih značajnih uspjeha, Dragan Don Popović ostao je skroman, tih, miran, ne zaboravljajući svoje Berane, Lim, plaže, korzo, dah hotela ,,Beograd“, Lužac, svoje rođake, prijatelje, a ni stonoteniski klub  kojeg je u nekoliko navrata i darivao opremom i još nečim...

U porodičnoj kući na sprat, u Beranama, čija su vrata i prozori bili okrenuti ka jugu, ugnijezdenoj na ravnini prije nego li se sokak obruši u donji kraj, okupljali su se, naročito  u kasno jesenje i zimsko vrijeme, Popovići sa svojim rođacima, ali i ostalim prijateljima, na partije remija, fircika, razgovore i meze do kasno u noć. Tokom tih susreta čuli bi obavezno putem telefona sa Draganom Donom i njegovom suprugom Konstans Kani!

Ta kuća više ne postoji, prodata je i srušena, na njenom mjestu iznikla je neka druga, sokak je izrastao u ulicu, a u Lušcu je napravljena nova, a nešto docnije njeni stanari su nastavili život u Podgorici...

Sestra i braća Popovići su u Edenskom vrtu, a, eto, ovih dana pridružio im se i Dragan Don, tamo iz daleke Amerike, u koju je stigao nastavljajući tradiciju svojih starijih  rođaka, kumova i komšija iz Lušca, koji su je pohodili najviše u razdoblju od 1905. - e do 1912. godine, radeći u rudnicima, fabrikama i željezarama Čikaga i Bjutija...

Živopis Dragana Dona Popovića bio je poput njegovog nadimka  Crevce, koji je zaradio, tako se priča, na osnovu toga što je svoje loptačke suparnike, savijao kao crevca - bio je pun nepredvidljivosti, putovanja, žara, bitke, ali i upornosti da uspije, nikog da ne ošteti, kao i da sačuva u dalekom svijetu svoje korijene, uz postojano dostojanstvo i smirenost... 

Milija Pajković

 Fotografije: foto-album Milana Popovića