Kako pisati o običaju koji je duboko zaglavljen u vremenu i zaboravu, koji se ne primećuje, ne izdvaja iz prošlosti, ne izdiže iznad života, a doseže njegovu veličinu i otkriva smisao i vrednost običnih dana i običnih ljudi?

Česki industrijalac Tomas Bata, koji je tridesetih godina prošlog vijeka u Borovu pokrenuo proizvodnju gumenih opanaka i njegov sin Jan, koji je naslijedio oca posle njegove  smrti u padu aviona, nijesu mogli ni slutiti kakve će ikoničke slike u dobu socijalizma, tih osamdesetih godina prošlog vijeka, ostaviti radnje obuće Borovo u Nikšiću.

Majci se ove jeseni ide i ne ide u Beograd. Oktobar počeo, vrijeme na selu nikad ljepše. Kuće, puteljci, šume… sve obliveno suncem, sve čudesno sjaji i poprima boju dana.

RAKO. Velika četiri slova azbuke gospodstva, boemije, duha i originalnosti. Posebnosti. Da, baš tako. RAKO. Razumijevanje i života i svijeta. I nas prolaznih u tom i takvom nam svijetu.

Vreo dan. Nasred dvorišta koje pripada gradskom Otpadu stoji velika gomila razne gvožđurije.

Zajagrilo ljeto; njujorško. Između Druge i Treće avenije, u sjenovitoj Pedesetoj ulici, ordinacija doktora Dušana Kosovića, uvijek krcata onih koji kod njega traže pomoć.

Dragan Mitov Đurović, poput neumornog svjedoka vremena i čuvara tradicije, ostavlja  dubok i neizbrisiv trag u crnogorskom novinarstvu.