Prije nekoliko dana otplovila je iz ovozemaljskog života na lađi sa nebeskim jedrima, onoj koja odvozi dobre, plemenite i pravedne duše ka rajskom naselju i duša VujiceJoksimovića, pravo sa ravnog Buča i iz divnih Berana.

U susret 50. rođendanu Univerziteta Crne Gore prisjećamo se osnova na kojima je građen UCG kakvog danas poznajemo, oživljavamo uspomene na pregnuća njegovih osnivača, praveći duboki osvrt na bogatu istoriju i nasljeđe ove institucije.

Golofuskovići! Čuli ste sigurno da neko ponekada spomene tu riječ.   

U pitomom i, uistinu, starom naselju Lušcu, prilijepljenom uz Paklenu, Rudinu i Lokvu, bjelasičkim ograncima, rastegnutom na tri, kao tepsije, ravne terase, ispunjene i načičkane plodnim njivama punim pšenice, ovsa, ječma, kukuruza i krompira,

Do prije skoro godinu dana imao sam dodatan razlog da posjetim Kolašin. On je bio tamo. I dočekivao me onako, kako se dočekuju najmiliji. Uvijek raspoložen, veseo i nasmijan.

Na desnoj strani vijugavog i zmijolikog puta koji vodi na Jelovicu, planinu pitomog izgleda, na samom ulazu u katunsku dolinu, teku dva izvora, udaljeni jedan od drugog dvanaestak metara!

Nijedno nasleđe nije samo dično, slavno, uzorno, idilično. Svako doba, svaka kultura, svaki običaj i tradicija, svaki moral, sigurnost i čednost imaju svoj stil, svoje prefinjenosti, ali i svoje grubosti i svireposti.