Desilo se to u ono vrijeme kad se današnje uobičajene masovne maturske šetnje beranskom glavnom ulicom nijesu ni naslućivale! Životi Кruškiću, zvanom Orah, a ne Кruška, kao što bi neko, možda, pomislio, iz Кonačišta, koji je takav nadimak stekao jer je mogao zubima da skrca i najtvrđi plod ove voćke, pristigao je do mature  najstariji sin Đurađ.

Putovanja iz brdskih zakrajaka i zanoga ispod Trešnjevika lomila su kosti u tabanima, širila vene ispod koljena, cijepala opanke od kože, gumenjake i bijele čarape od vune. Nesigurno je bilo to vrijeme, doba kad se razdvajalo ko je za, a ko protiv komunističke revolucije, mada su na riječima svi bili za to novo doba koje je počinjalo uvođenjem pa ukidanjem zadruga i prestankom kolektivizacije sirotinje i nemaštine ispod Кomova.

Sunčan dan i pogodni vremenski uslovi, olakšali su medicinskom timu Dom zdravlja Kolasin i Crvenom krstu da obave još jedan human, ali i zahtjevan zadatak. 

Dr Radovan Stojanović, dr tehničkih nauka rođen je 1965. godine u Beranama i predstavlja još jedan  izdanak beranskog kraja koji je iznjedrio veliki broj umnih ljudi, akademika, univerzitetskih profesora, intelektualaca i sjajnih umjetnika, i jedan od onih koji je, može se slobodno reći, mnogo poznatiji van Crne Gore nego u svojoj državi. Baveći se naukom nije izgubio ništa od života kojim živi većina ljudi njegovog kova.

Kao turistički privrednik, težio je kreiranju kvalitetnog turističkog proizvoda, promociji i afirmaciji turističkih resursa zemlje i regiona, radi njihove potpunije finansijske valorizacije, a brojne nagrade i priznanja svjedoče o njegovom uspjehu.

U plejadi velikih novinara bivše SFRJ jedno od počasnih mjesta, sigurno, zauzima Borislav Boro Lalić. Izvještavao je iz sjedišta UN-a, ali i sa pregovora u Dejtonu.    Družio se sa generalom Torihosom  Omarom, razgovarao sa legendarnomLa Pasionarijom, svađao se, mirio i pušio cigarete sa bivšim kubanskim liderom, Fidelom Kastrom.  Životni put Lalića započeo je u Beranama, a obrazovni u čuvenoj Beranskoj gimnaziji.

Risto Rakočević iz donjomoračkih Rajičevina kao i svaki put kada treba da pođe do Manastira Morača i do Kolašina nekim poslom ili ljekaru na pregled obukao je odjelo za svečane prilike. I to prije svitanja jer taj četvrtak je za njega bio poseban.