Ko nije gledao televizijsku dramu, poetsku ispovijest, sonet o najčuvenijoj generaciji srpskih intelektualaca "Šešir profesora Koste Vujića", jednog od naših najpoznatijih pjesnika, satiričara, romanopisaca, hroničara i dramskih pisaca Milovana Vitezovića, taj kao da nikada nije provirio u tu čudesnu kutiju svijeta i kao da za njega ne postoji.

Žena u crnini, slaba, mršava i tanka, vraća se putem ka Gnjilom Potoku, sama. Gladna i tužna. Ostaje danas pod zlim Trešnjevikom, a djeca odoše svojim putem, početak je školske godine, idu nekud daleko, otrgla su se iz njenog pogleda i zna da će doveče prisluškivati da li dišu pod ponjavama, znoje li se, ali ih neće čuti.

U pretjerano pojačanoj sniježnoj bjelini Berana, koja se već tako decenijama nije pojavljivala, nečujan kao što može biti usamljenik u djetinjstvu, neprestano podmlađivan nježnošću, tog dana odlazio je u vječni smiraj, sa dopunjenim srcem bajpasima, a bez ijedne sjenke na dotadašnji utrošak života - Momčilo Momo Popović, pouzdanim i iskrenim prijateljima znani Duško, nastavnik hemije i biologije.

Mala, šestougaona baraka, pucala je pod pritiskom jakih ramena koja su u nju upirala gotovo sa svih strana. Cilj gurača bio je mali prozor iz kojeg je, tog praskozorja, negdje oko četiri ili četiri, ili četiri i po ujutro, trebalo osigurati kartu za za neki tamo daleki put, kuda se prije nije išlo, a sad se ide i to s radošću i pjesmom.

Nedavno sam u „Novoj Slobodi“, beranskom listu, stariji broj, čitao tekst „Princ sa Lima“, autora mr Željka Rutovića, u kojem autor nadahnuto piše o obnovljenom hotelu „Berane“. Tekst mi je vratio emocije iz mladosti i potrebu da ponovo budem dio ovoga toploga kutka. U tom tekstu, Rutović kaže:

Većina putnika namjernika, turista, istraživača, naučnika i svih ostalih znatiželjnika koji u Berane ulaze kroz njegovu prirodnu kapiju, kroz veličanstvenu Tivransku klisuru, carstvo orlova i mladica ili iz pravca Rožaja, i ne sanjaju i ne slute da je beranski kraj jedna istinski bogata arheološka riznica, a Lužac, naselje smješteno na gornjim terasama lijeve obale Lima, kao i na lijevim zaravnima Limove najveće pritoke Bistrice, sastavni dio tog bogatstva.

Postoje razne titule kod skoro svih naroda svijeta, ustanovljene od pamtivijeka! Tako, recimo, postoje titule predvodnika prvobitne zajednice, poglavice plemena, vrača, župana, kneza, knjeginje, grofa, grofice, kontese, kralja, kraljice, cara, carice, predsjednika, potpredsjednika, sekretara, magistra, doktora nauka, kancelara, vojvode, nadvojvode, serdara, akademika i još mnogo drugih.