Ova se priča zbila u ono vrijeme kad su se beranskom dolinom i njenim obodom modrili šljivici prepuni ,,debelica“, najbolje vrste šljiva za pečenje rakije, u vrijeme kad su pjesnici svih vrsta, inače i ljubitelji dobre kapljice, hodili od kazana do kazana, pa i pjesme pjevali o tome,

Kad je 31. oktobra 1970. godine holivudska glumica Kirsten Svanholm, Dankinja, rođena u Kopenhagenu, poznatija kao Kiti Svon, nastavila snimanje filma ,,Tarzan i duga”, u kojem je glumila Tarzanovu lijepu saputnicu Džejn, nije ni sanjala da postoji neka čudesna zemlja, skrivena u srcu Evrope, još čudesnijeg naziva – Crna Gora!

Niz planinu prema rijeci farovi automobila u ljetnjoj noći ukrštaju svoje svjetlosti. Vrijeme je turista i srećnih ljudi i Gnjili Potok spava dok se ta velika predstava odigrava na okukama, preko vrhova bukovine pored puta i preko dolina. Svi ne spavaju, jer i u ovom zlom selu neki se bore za život dok drugi spavaju, neki sanjaju dok drugi ne misle ni za sjutra, ni za dalje.

Ugnalo nevrijeme tri generacije u seosku birtiju. Jedni su tu da gase žeđ. Njih nije briga šta je bilo, a još manje šta će biti. Žive da piju. Napredak im je. Množe se. Drugi ,,male“ od nostalgije za svojim vremenom. Uvukli glave u ramena, oslabio im je pisak pa ćućore. Nadaju se goremu. Treći ugovaraju poslove za kafanskim stolom.

Gotovo da ne postoji mjesto na planeti, a da neko u njemu ne pronađe nekakvu sličnost nekog svojeg sugrađanina ili suseljana, zapanjujuću ili kakvu takvu, sa nekom poznatom ličnošću, recimo sa nekim piscem, pjesnikinjom, naučnikom, naučnicom, sportistom, sportistkinjom, glumcem ili, pak, glumicom.

Jun, mjesec kad cvjetaju gnjilopotočke livade. Кrenulo je lijepo ljeto, cvjeta raznobojno cvijeće, ali livade će ostati nekošene, prezrenuti i propasti. Drče motori kamiona sa balvanima i građom, idu sve više tamo i natrag, otežali su zemlji, ali vidi se da je to bolje za narod i događa se kako su obećavali petogodišnji planovi.

Istorija naše izgubljene i teško obnovljene državnosti učinila je da sebe i svijet koji se mijenja prvenstveno sagledavamo kroz prizmu slobode i solidarnosti - piše Andžej Duda.