Кad budemo negdje daleko i sami, na svojim poslovima i putevima, zaboravljeni i otuđeni, sjećaćemo se starice Vene, jedne davne, dugačke žene iz sela Gnjili Potok. Baš tada će u njenom grobu pod divljom gnjilopotočkom trešnjom od nje ostati još samo poneka krupna kost i lobanja, ali putovaćemo mi po svijetu i mlatiti se tamo i ovamo, a Vena će nas uvijek u Rijeci Rajovića čekati i pitati:
U toplom domu, okovani snijegom i šćućureni uz šporet i televizor, dvoje starih tihovali su još jednu dugu i hladnu potkomovsku zimu. Na prste su brojali dane do praznika kad stižu djeca, da im kuća ponovo oživi, prodiše i progovori. Svake godine spremali bi za njih kace sira, karlice kajmaka i sušili meso. Stavljali klekove grane na žar, da ga dobro nadime i namirišu...
Prije punih 45 godine, 27. januara 1977. u zagrebačkom nedjeljniku "Arena" broj 840 objavljena je priča o najhrabijim Jugoslovenima u tradicionalnoj "Areninoj" akciji "Pothvat godine".
Dok sam nedavno, kad se proljeće nekako stidljivo i nešto docnije namolilo u naš kraj, sjedio na povećem kamenu na paklenskoj zaravni Rudine, iznad starostavnog Lušca, gore u brdima, dok su me poput prvih suvih decembarskih pahulja zasipale latice cvjetova okolnih divljih trešanja koje je nemilice kidao pomalo i dosadni razvigor, natenane sam posmatrao svoju varoš rasprostrtu dolje u dolini, uz rijeku, pomalo nalik na neki zaboravljeni ćilim iz djevojačke mirazne spreme, koji je ostao, zbog nečeg u roditeljskom domu.
Neki lovac provodio noć kraj Ridskog jezera. Prisloni se uz jelu, da predahne. S onog tamo kraja doziva vila, a druga joj se odazove sa jele više njega. Ona zove na konak, ova odgovara. Ne mogu ti doći, imam noćas gosta ( taj i taj, iz toga i toga sela), no ajde ti ovamo.
Autobus Cvetka Balije pristizao je iz Podgorice oko podneva na trg na kojem je bila ugnijezdena drvena krčma, ujedno i autobuska stanica, preteča poznate Gradske kafane, a ispred kućerka, u kojem je Milutin Labudović, vlasnik knjižare iz vremena Кraljevine i jedan od prvih beranskih tamburaša, prodavao novine i cigarete!
"Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo." (Ivo Andrić)
