(Civilizacijsko kultorološka razmeđa- riječ ili broj?)

Da bi jedno društvo, na istinski i djelotvoran način ušlo u preces suočavanja sa prošlošću, prije svega, nužno je, što je moguće više, objektivno sagledati stvarne uzroke i posledice odredjenih dešavanja.

Posmatrajući neku drugu "stvarnost" oči više nijesu senzorni svjedoci realnosti, pa time ni kritičkog opažanja i logičkog zaključivanja.

Iliju Zekovića sam upoznao ranih osamdesetih godina dvadesetog vijeka u Herceg Novom. Odmah po mom dolasku u ovaj grad, gdje sam dobio posao novinara na Radio Herceg Novom.

O njemu kao reditelju, direktoru fotografije, kinematografu, vlasniku dvije pulske  "Zlatne arene" za najbolju kameru, direktoru Nikšićkog pozorišta (1999- 2002) rečeno je i gotovo se zna sve.

Pošto sam napisao nekoliko osvrta, kolumni, članaka, čak i literarnu priču o budalama, ne bi bilo zgoreg da nešto napomenem i o lažovima, jer smo, pored budala, okruženi i njima. I to obilno!

„Vodiću te na Cetinje/ imena mi nebeskoga“ – pjevao je pjesnik Velimir Veljo Milošević, koji nije napuštao sarajevski pakao devedesetih, a Homer  u „Odiseji“: „Kaži mi ime kojim i otac te zvaše i mati/ i drugi štono žive u gradu i okolo grada“.