Pritisnut ratovima i nemaštinom, crnogorski narod odlazio je jatimice u „bijeli svijet“, u rudokope, na gradnju pruga, sječu šuma; više  se mjereći prema obrazu no prema imanju.

Kao da je u nekoj dalekoj kosmogoniji to parče zemlje, kolijevke, čuvano upravo za njega, hotel se udobno smjestio, tu na obali Lima gdje misli i energije, odišu harmonijom dostojne poretka veličanstvenih. Veličanstveni hotel, veličanstveni Lim.

Prije nekoliko dana otplovila je iz ovozemaljskog života na lađi sa nebeskim jedrima, onoj koja odvozi dobre, plemenite i pravedne duše ka rajskom naselju i duša VujiceJoksimovića, pravo sa ravnog Buča i iz divnih Berana.

Dugo sam premišljao kako da nazovem studentske ljubavi između Beranaca i Beranki i ostalih pridošlica iz cijele zemlje, i to onih koji su obitavali u zvezdarskom studentskom domu, tamo negdje od sedamdesete do osamdesete godine prošlog vijeka, a koje su se završile brakom? Kako?

U susret 50. rođendanu Univerziteta Crne Gore prisjećamo se osnova na kojima je građen UCG kakvog danas poznajemo, oživljavamo uspomene na pregnuća njegovih osnivača, praveći duboki osvrt na bogatu istoriju i nasljeđe ove institucije.

Ovo nije sinopsis za dramu. Život je drama. I scena s razlogom. Sa suzama, bolom i pamćenjem, od ukopa do godišnjice. I, nek se vjeruje, do vječnosti. Poljubac je najveći susret na svijetu, ispovijedao je sebe od Mostara do Libertivila, pjesnik, ambasador i usamljenik, Jovan Dučić.

U pitomom i, uistinu, starom naselju Lušcu, prilijepljenom uz Paklenu, Rudinu i Lokvu, bjelasičkim ograncima, rastegnutom na tri, kao tepsije, ravne terase, ispunjene i načičkane plodnim njivama punim pšenice, ovsa, ječma, kukuruza i krompira,