Preminuo je nedavno poznati francuski i svjetski glumac Fabjan Marsel.

U najlepšoj uspomeni ostali su mi očevi akšamluci sa prijateljima, komšijama i kolegama, u smiraj dana, od proleća do jeseni, na brežuljku iznad reke, pored naše porodične kuće u Rožajama.

Da, to je taj osjećaj, kao da ste tu sa svima stari poznanici i kao da ništa manje sa prošlošću vodite dijalog. Sve je tu kao pjesma slobode, kao dah i duh vremena koje ne prolazi.

Bljesak plave kose i poznati profil lica, uzbudili su ga. Dragana, djevojka i žena koju je volio, opet je bila tu, u njegovoj blizini. U lokalu u koji su nekad izlazili. U Beranama. I, opet je, kao nekad, trebalo da se vide.

Bilo je to ono vrijeme u kome se oskudijevalo za pravničkim kadrom, posebno za onima koji su posjedovali znanje i vještinu obavljanja  sudijskog poziva.

Mnogo je stradao, u ratu, moj stric Radoš. I, sve neka neobična stradanja. Jednom me, kaže, umalo pretukla, motikom, jedna žena. Kako to? - pitamo mi.

Noć. Ivangradska noć.