Zborio je crnogorski pjesnik Leso Ivanović, sjećanje me lakom tugom ovi...

"Bolji Baja nego Džaja", odjekivalo je šezdesetih i  sedamdesetih  godina pršlog vijeka  kako iz  hiljada grla  navijača nikšićke Sutjeske, tako ne manje i sa stranica tadašnje štampe, te velike i lijepe države SFRJ.

Grad u kojem je rođen, grad koji pamti i u sjećanje prenosi ime Skala Gvozdenovića postaje vječni grad, baš onako, nalik vječnom Skalu.

Na otprilike pet kilometara od Berana, na ulazu u Tivransku klisuru, na desnoj obali Lima, u krugu naselja Budimlja, nalazi se manastir Šudikova sa obnovljenom crkvom posvećenoj Vavedenju Presvete Bogorodice.

Ljudi koji rade u hirurgiji gotovo da nemaju privatnog života. – Njihovo zanimanje je – spasavanje tuđih života.

Po okončanju Drugog svjetskog rata nastupilo je na svim našim prostorima, pa i u Crnoj Gori, nekakvo čudnovato vrijeme, a u tom čudnovatom vremenu nanizali su se i loši dani za mnoge, a i za mnogo čega, naročito za vjeru i crkvu!

Do prije izvjesnog vremena, hajde, recimo, do prije, otprilike, petnaestak godina, u jednom dvorištu, u Malinovu, prelijepom naselju na samo dva kilometra od središta jedne naše varoši, poznate između ostalog i po širokim ulicama, kao i po brojnim lipama i platanima, nalazila su se dva groba - jedan veći i jedan manji.